Zločin u Zamlači, Strugi i Kozibrodu

Na Županijskom sudu u Sisku, u veljači 2009. godine, održana je glavna rasprava u predmetu Đure Đurića, optuženog da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Nakon izmjene činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije djela iz optužnice (prekvalifikacija na oružanu pobunu), 11. veljače 2009. Vijeće je donijelo presudu kojom je optužba odbijena.

OPTUŽNICA

Optuženiku Đuru Đuriću, zajedno s prvooptuženim Predragom Orlovićem i ostalima, stavlja se na teret da su, dana 26. srpnja 1991., u selima Zamlača, Struga i Kozibrod, kao članovi paravojnih formacija tzv. «Milicije Krajine», a svi naoružani dugim pješačkim oružjem i teškim naoružanjem, sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog državnog poretka RH te pripajanje općina Kostajnica i Dvor para-državi «SAO Krajini», u sklopu svog zločinačkog plana, protjerivali hrvatsko stanovništvo iz navedenih sela, vodili ga ispred sebe kao živi zid, palili i minirali kuće, te ubili nekolicinu, a teško ranili veći broj njih, da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba vršili ubojstva civilnog stanovništva, pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima i time počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Sisak broj KT-61/93 od 04. studenog 1994. godine protiv Predraga Orlovića i dr. pogledajte ovdje (2.523 KB).

Na glavnoj raspravi 11. veljače 2009. godine zamjenica ŽDO-a izmijenila je činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice te je ista sada glasila da je optuženik Đuro Đurić:

“točno neutvrđenog dana u tijeku 1991. godine pristupio u paravojne postrojbe tzv. SAO Krajina zaduživši oružje, a sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društvenog poretka u RH, sa kojim je očito bio nezadovoljan pa je u okviru takvog plana, zajedno sa drugim pripadnicima paravojnih postrojbi, dana 26. srpnja 1991. godine sudjelovao u napadu na sela Zamlača, Struga i Kozibrod, u cilju odcjepljenja tog područja od RH i njegova pripojenja paradržavi SAO Krajina,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

pa je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236. f. st. 1. KZRH.”

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet: K 29/01

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća, sutkinja Ljubica Rendulić Holzer, članica Vijeća, sudac Predrag Jovanić, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a Sisak, broj KT-61/93 od 04. studenoga 1994. godine, protiv Predraga Orlovića i ostalih (još 34 optuženika, među kojima je Đuro Đuirć XI-optuženi), izmijenjena na glavnoj raspravi 11. veljače 2009. godine

Zastupnik optužbe: Jadranka Huskić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH, nakon izmjene optužnice oružana pobuna iz čl. 236. f. st. 1. KZRH

Optuženik : Đuro Đurić, do 03. veljače 2009. nedostupan, za njim je bila raspisana tjeralica, od 03. veljače 2009. nalazio se u pritvoru

Izabrani branitelji optuženika: Zdravko Baburak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve: – ubijeni: Mile Blažević, Pajo Žuljevac, Pajo Knežević, Mile Begić, Mile Pušić, Manda Begić, Pero Španičić, Milan Bartolović, Žarko Gundić, Goran Faljević, Ivica Perić, Mladen Halapa, Branko Vuk, Zoran Šaronja, Davor Vukas, Željko Filipović

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ZAMLAČA, STRUGA I KOZIBROD – izvjestaji s praćenja

Prema riječima zamjenice ŽDO-a postupak je razdvojen u odnosu na ostale opuženike, iz razloga jer je većina njih nedostupna pravosudnim tijelima RH, te je nekima od njih već suđeno ponaosob, kako bi već koji postao dostupan. Do sada je osuđen samo X-optuženi Dragan Vranešević i to na kaznu zatvora od 15 godina. Optuženici Tošo Sundać, Slavko Tadić, Goran Barač, Dušan Badić, Dalibor Borota i Rade Lukač su navodno umrli ili poginuli, ali kako nema službenih dokumenta relevantnih institucija o tome, postupak protiv ovih osoba još nije obustavljen.

Optuženom Đuri Đuriću suđeno je 2001. godine. On je tada bio u pritvoru, međutim, kad mu je pritvor ukinut, prestao se odazivati pozivima suda. Ponovno mu je određen privor i izdana je tjeralica, a na koncu se dragovoljno predao.

PRESUDA

Nakom prekvalifikacije djela iz optužnice, temeljem čl. 353. t. 6. ZKP-a, a u vezi čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, Vijeće je donijelo presudu kojom se optužba odbija.

Optuženik je po čl. 123. st. 1. ZKP-a oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Vijeće je također donijelo rješenje kojim je primjenom čl. 107. ZKP-a ukinulo optuženiku pritvor.

Presudu Županijskog suda u Sisku od 11. veljače 2009. godine pogledajte ovdje (pdf, 466 KB).

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG POSTUPKA

Kazneni postupak protiv Đura Đurića, vođen pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, korektno je proveden te, unatoč manjim postupovnim propustima koje smo primijetili izvještavajući s glavne rasprave, nemamo zamjerki na postupanje suda, kao ni na donesenu sudsku odluku.

Spomenuti propusti odnose se na činjenicu da svjedoci nisu propisano upozoreni u smislu čl. 324. i čl. 236. ZKP-a, iako su propisana upozorenja unesena u zapisnik kao izvršena.

Ipak, smatramo potrebnim primjetiti da prilikom izmjene optužnog akta i prekvalifikacije optužnice iz kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ RH) u kazneno djelo oružane pobune (iz čl. 236. f. st. 1. KZRH), Županijsko državno odvjetništvo nije uzelo u obzir iskazivanje svjedokinje Marije Stipić, koja je jedina teretila optuženika, u smislu eventualnog proširivanja optužnog akta u tom smjeru i daljnjeg rasvjetljavanja dotičnih okolnosti.

Naime, ova svjedokinja iskazala je da ju je optuženi Đuro Đurić odvezao u Dvor, u prostorije policijske postaje, da je tuku, gdje je zadobila teške tjelesne ozljede.

Budući da se taj događaj zbio u vremenu nakon inkriminiranog razdoblja, on nije ni mogao biti predmet ocjene suda u ovom kaznenom predmetu.

Mišljenja smo da je izmjena i nadopuna optužnice u tom smjeru, te eventualno proširenje istrage, mogla rasvijetliti taj događaj te provjeriti informaciju, kojom ista svjedokinja raspolaže po čuvenju, da je optuženik Đuro Đurić odvezao njezine pokojne majku i brata na obalu Une, gdje joj je majka zaklana i bačena u rijeku, a brat s lisičinama također bačen u rijeku.

Praksu podizanja zajedničkih optužnica za više počinitelja istog kaznenog djela, koja se često primjenjivala u odnosu na nedostupne počinitelje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i drugih srodnih kaznenih djela, te naknadnog razdvajanja postupka protiv pojedinog optuženika koji bi u određenom trenutku postao dostupan pravosuđu, uz zadržavanje iste, vrlo općenite optužnice, smatramo vrlo suspektnom praksom.

U odnosu na optužnicu, a u skladu s akuzatornom naravi našeg kaznenog postupka, provedeni postupak i donesenu presudu ocjenjujemo korektnima.