Zločin u Tenji (opt. Goran Hadžić)

Postupak protiv Gorana Hadžića, za kazneno djelo udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz čl. 187. st. 1. KZ-a.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-57/95

Sudsko vijeće: sudac Dragan Poljak, predsjednik Vijeća; sutkinja Zora Majić, članica Vijeća; suci porotnici Antun Rakin, Marija Pilgermajer i Tomislav Pavlović, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KT-222/92 od 28. travnja 1993. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 12. svibnja 1999.

Kazneno djelo: udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz čl. 187. st. 1. KZ-a

Optuženik: Goran Hadžić, odsutan

Branitelj optuženika: Boris Kunček, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve:

– ubijeni: Ivica Prodanović, Đuro Kiš, Stevo Bačić, Ivo Valentić, Vlado Valentić, Ante Golek, Joso Medved, Franjo Fuček, Marko Knežević, Mara Knežević, Kata Tot, Anuška Horvat, Josip Prodanović, Jure Šarić, Josip Hodak, Stjepan Penjić, Seka Penjić, Francika Bogović, Pero Mamić, Mato Nađ, Marija Cerenko, Manda Banović, Betika Gotovac i Andrija Gotovac

– protjerani: 98 Hrvata i drugih pripadnika nesrpskih narodnosti

PRESUDA (SAŽETAK)

Na Županijskom sudu u Osijeku dana 12. svibnja 1999. godine objavljena je presuda kojom je opt. Goran Hadžić proglašen krivim što je tijekom 1991. i 1992. godine kao predsjednik tzv. Vlade srpske oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srem, svojim političkim i javnim istupima navodio i usmjeravao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja svog nesrpskog pučanstva i zatiranja povijesnih i kulturnih obilježja svih nesrpskih, a osobito hrvatskog naroda, pa su u ostvarenju njegovih nakana Jovan Rebrača, Mile Jajić, Savo Šarčević, Dušan Rebrača, Božo Vidaković, Dragan Čugalj, Savo Grnović i Dušan Vidović u naselju Tenja, organizirani i okupljeni u tzv. TO i u drugim neformalnim skupinama, djelujući prema njegovim smjernicama, organizirali i provodili prisilne radove za Hrvate i pripadnike drugih nesrpskih naroda, ograničavali im slobodu kretanja, provodili zastrašivanja i prijetnje smrću, pljačkanje njihove imovine, rušenje katoličke crkve, miniranje kuća Hrvata, a što je imalo za posljedicu i ubijanje Hrvata, pa su tako ubijeni Ivica Prodanović, Đuro Kiš, Stevo Bačić, Ivo Valentić, Vlado Valentić, Ante Golek, Joso Medved, Franjo Fuček, Marko Knežević, Mara Knežević, Kata Tot, Anuška Horvat, Josip Prodanović, Jure Šarić, Josip Hodak, Stjepan Penjić, Seka Penjić, Francika Bogović, Pero Mamić, Mato Nađ, Marija Cerenko, Manda Banović, Betika Gotovac i Andrija Gotovac, da bi konačno 20. travnja 1992. godine bilo protjerano 98 Hrvata i drugih pripadnika nesrpskih narodnosti,

dakle, povezivao u zajedničko djelovanje više osoba radi činjenja kaznenog djela genocida iz čl. 156. KZ,

čime je počinio kazneno djelo udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz čl. 187. st. 1. KZ.

Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Presudu Županijskog suda u Osijeku možete pogledati ovdje.