Zločin u Slunjskoj Selnici (opt. Miroslav Bijelić i dr.)

Na Županijskom sudu u Karlovcu 29. travnja 2010. započela je glavna rasprava u ponovljenom postupku protiv optuženih Miroslava Bijelića, Save Padežanina, Đure Tepšića i Rade Bjeloša, koje se tereti za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu 29. lipnja 2010. optuženici Bijelić, Padežanin i Tepšić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 10 godina. Optuženi Bjeloš oslobođen je optužbe.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu br. KT – 6/96 od 29. veljače 1996. godine tereti se II. opt. Miroslava Bijelića, III. opt. Savu Padežanina, IV. opt. Đuru Tepšića i V. opt. Radu Bjeloša da su u Slunjskoj Selnici kao pripadnici paravojske tadašnje “SAO Krajine” izvršavajući zapovjedi neposrednog zapovjednika Rade Peleša 15. svibnja 1992. lišili života Josipa Obranovića i time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-1/04

Vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća; sutkinja Jasminka Jerinić Mušnjak i sudac Marijan Janjac, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Karlovcu broj KT-6/96 od 29. veljače 1996. godine

Zastupnik optužbe: Zdravko Car, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Miroslav Bijelić, Savo Padežanin, Đuro Tepšić i Rade Bjeloš – sudi im se u odsutnosti

Branitelji optuženika: odvjetnik Stanislav Rožman, braniteljica opt. Bijelića, odvjetnik Hrvoje Rožman, branitelj opt. Padežanina, odvjetnik Davor Bartolac, branitelj opt. Tepšića, odvjetnica Sanda Kličarić, braniteljica opt. Bjeloša

Žrtva – ubijen: Josip Obranović

RANIJI TIJEK POSTUPKA

Prvotni postupak vođen je protiv petorice optuženika, četvorice gore navedenih te prvooptuženog Rade Peleša. Suđenju je bio nazočan samo prvooptuženik, dok je u odnosu na ostalu četvoricu provedeno suđenje u odsutnosti. Dana 27. studenog l996. sva petorica su oglašeni krivima i osuđeni na po deset godina zatvora.

Vrhovni sud RH u ožujku 1998. je ukinuo prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, jer je sud prvog stupnja na jednom ročištu glavne rasprave ispitivao svjedoke bez prisustva branitelja II. do IV. optuženih.

Ponovljeni kazneni postupak proveden je samo protiv prisutnog opt. Rade Peleša. On je l6. ožujka l999. oglašen krivim i osuđen na l2 godina zatvora. VSRH je kasnije preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te opt. Peleša osudio na kaznu zatvora u trajanju do l0 godina. Kaznu je u međuvremenu i odslužio.

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

SLUNJSKA SELNICA izvjestaji s rasprave

PRESUDA

Presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu 29. lipnja 2010. optuženici Bijelić, Padežanin i Tepšić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 10 godina. Optuženi Bjeloš oslobođen je optužbe.

Presudu pogledajte ovdje.

VSRH je 12. prosinca 2012. odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženih te je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.Mirolav Bijelić i dr

MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PONOVLJENOG POSTUPKA

Ponovljeni prvostupanjski postupak proveden je u odsutnosti okrivljenih Miroslava Bijelića, Save Padežanina, Đure Tepšića i Rade Bjeloša.[1]

Sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da su Bijelić, Padežanin i Tepšić krivi za kazneno djelo koje im se stavlja na teret, no utvrđenjem krivnje, bez iznošenja obrane optuženika, ali i bez stvarnog kažnjavanja počinitelja, ne postiže se pravda, kako za okrivljenike, tako i za oštećenike i društvo u cjelini. Kako bi se navedeno postiglo, nužno je dostaviti materijale iz ovoga predmeta pravosudnim tijelima država u kojima se okrivljenici nalaze.

Ponovljeni postupak protiv II. opt. Bijelića, III. opt. Padežanina, IV. opt. Tepšića i V. opt. Bjeloša proveden je temeljem optužnice ŽDO u Karlovcu br. KT-6/96 od 29. veljače 1996. godine. Optuženike se tereti da su kao pripadnici postrojbi tzv. SAO Krajine u svibnju 1992. izvršavajući zapovijed neposrednog zapovjednika Rade Peleša lišili života Josipa Obranovića i time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Na raspravi je ispitano troje svjedoka, pročitani su iskazi dvoje svjedoka te su izvedeni materijalni dokazi.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu 29. lipnja 2010. donijelo je presudu kojom je Bijelića, Padežanina i Tepšića proglasio krivima i osudilo na kazne zatvora u trajanju od 10 godina, dok je Radu Bjeloša oslobodio od optužbe.

Sud je svoju odluku o krivnji optuženika utemeljio prvenstveno na “Izvještaju o vanrednom događaju”, iz kojeg proizlazi da su pok. Josipa Obranovića ubili navedeni optuženici, da pok. Obranović nije ubijen prilikom sukoba ili pružanja otpora već samo zbog činjenice što je htio pobjeći s okupiranog područja te kako su vojnici (okrivljenici u ovome postupku) iz svog oružja u pok. Obranovića ispalili po jedan pojedinačni hitac, uslijed čega je pok. Obranović preminuo.

Vjerodostojnost navedenog Izvještaja sud potkrepljuje i iskazima pojedinih svjedoka, koji su izjavili da su upravo okrivljenike vidjeli kako vode pok. Obranovića prema Kupi, nakon čega se čuo pucanj.

No u odnosu na Radu Bjeloša, kojeg se kao petooptuženog tereti za supočinjenje ovog kaznenog djela, sud nije utvrdio krivnju pa ga je oslobodio od optužbe. Naime, tijekom postupka izveden je dokaz – uvid u izvješće PU karlovačke od 17. svibnja 2010. godine, iz kojeg proizlazi da osoba Rade Bjeloš, sa osobnim podacima iz optužnog akta, nije evidentirana od strane PU karlovačke niti je živjela na tom području. U evidenciji PU karlovačke zabilježena je osoba istog imena i prezimena, no rođena 1967., a ne 1952. godine, kako je navedeno u optužnici. Iz iskaza Rade Peleša, saslušanog kao svjedoka, proizlazi da je Rade Bjeloš osoba tek koju godinu starija od ostalih okrivljenika, rođenih 1972. i 1973. godine.

S obzirom da je državni odvjetnik strana u postupku koja određuje predmet rasprave – objektivni (činjenični) i subjektivni identitet optužbe (osobe uz koje su vezani i njihovi osobni podaci), a kako tijekom postupka nije odustao od optužbe protiv opt. Bjeloša, sud je u odnosu na njega donio oslobađajuću presudu. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da u pogledu subjektivnog identiteta između optužbe i presude ne postoji istovjetnost.[2]