Zločin u Selkovcu i Šatornji

Rješenjem Vijeća za ratne zločine postupak protiv opt. Mile Letice razdvojen je od postupka protiv opt. Siniše Martića, zvanog «Šilt», koji je u bijegu i nedostupan hrvatskom pravosuđu.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj: K-DO-21/06, od 01. kolovoza 2008. godine, pogledajte ovdje (pdf, 1,95 MB).

Optužnicom ŽDO iz Siska, broj K-DO-21/06 od 01. kolovoza 2008. godine, mijenjanoj 01. listopada i 14. studenog 2008. godine opt. Mile Letica tereti se da je dana 18. rujna 1991. godine, suprotno čl. 3., 13., 32., 33. i 53. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i čl. 4. st. 1. i 2., čl. 13. i čl. 16. Dopunskog protokola II Ženevskih konvencija od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. godine, u svojstvu komandanta 2. odreda TO obrane Glina pripadnicima svog odreda zapovjedio snažnu minobacačku i puščanu paljbu po položajima vojnih i policijskih snaga RH u Šatornji, koja je tada i započela po položajima hrvatskih oružanih snaga u samom naselju kao i po civilnim objektima, znajući da u selu prebiva civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati razaranje kuća i gospodarskih zgrada, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog minobacačkog napada razorene i razrušene sve kuće u selu Šatornja, a potom u razdoblju od 29. rujna do 03. listopada 1991. godine provodeći zapovijed komandanta Operativne grupe 1 generala Dušana Koturovića, s ciljem zauzimanja šireg područja Viduševca i izbijanja na rijeku Kupu, pripadnicima svog odreda zapovjedio snažnu minobacačku i puščanu paljbu i pješački napad na položaje vojnih i policijskih snaga RH u Donjem i Gornjem Selkovcu, koja paljba i napad su tada doista i započeli po položajima hrvatskih oružanih snaga u navedenim selima kao i po civilnim objektima, znajući da u tim selima prebiva civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogiblju i bijeg tih civila u smjerovima napadanih djelovanja, kao i razaranje kuća i gospodarskih zgrada, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa je tako zbog pretjeranog i neselektivnog minobacačkog i pješačkog napada na području Donjeg i Gornjeg Selkovca smrtno stradao civil Franjo Sučec te su razrušene i spaljene sve kuće,

dakle, kršeći pravila međunarodnog pravila za vrijeme oružanog sukoba naredio da se izvrši napad na naselja, kojega je posljedica smrt civilne osobe i naredio napad bez izbora cilja, kojim se pogađa civilno stanovništvo,

pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1 OKZRH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: 32/08

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica Vijeća, sudac Željko Mlinarić, član Vijeća, sutkinja Višnja Vukić, članica Vijeća

Optužnica: K-DO-21/06, od 1. kolovoza 2008. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 1. listopada 2008. godine i 14. studenog 2008. godine

Zastupnik optužbe: Ivan Petrkač, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Mile Letica (do objave presude 14. studenog 2008. godine nalazio se u pritvoru)

Branitelji optuženika: odvjetnici Zorko Kostanjšek i Domagoj Rupčić

Žrtva: Franjo Sučec; izmjenom optužnice od 14. studenog iz optužnice su izostavljena imena Franjo Klobučar i Andrija Grgić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

SELKOVAC I SATORNJA izvjestaji s pracenja

Održano je ukupno 5 ročišta glavne rasprave: 1., 2. i 3. listopada te 13. i 14. studenoga 2008. godine.

ŽDO iz Siska podiglo je optužnicu br. K-DO-21/06, od 1. kolovoza 2008. godine, protiv opt. Siniše Martića i opt. Mile Letice.
Na prvom ročištu glavne rasprave branitelj opt. Mile Letice predložio je da se kazneni postupak protiv njegova branjenika razdvoji od kaznenog postupka protiv opt. Siniše Matića, koji je u bijegu. Zamjenik ŽDO iz Siska protivio se razdvajanju postupka. Raspravno Vijeće je Rješenjem, temeljenim na odredbi čl. 30. st. 1. OKZ RH, razdvojilo postupak protiv opt. Mile Letice od kaznenog postupka protiv opt. Siniše Matića.

Na prvom ročištu glavne rasprave (01. listopada ’08.) Zamjenik ŽDO iz Siska precizirao je zakonski opis kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su personalni i materijalni dokazi.
Saslušani su svjedoci: Vlado Crnković, Zlatko Školneković, Kata Šantek, Milan Đukić, Petar Sužnjević, Mirko Lapčević, Marijan Pereković, Luka Sučec, Milan Drekić, Stjepan Radočaj, Slavko Strgar, Mirko Kruhović, Slavko Sučec, Vlado Gregorić, Veljko Milojević, Zoran Rula, Brako Djaković, Mate Kruhović i Nikola Čavić.
Pročitani su iskazi svjedoka: Steve Borića, Luke Šanteka, Đurđe Leskovac, Srećka Ostojića, Luke Pereković, Đure Turopoljca, Adama Lazića i Ilije Jandrića.
Pročitana je dokumentacija pod nazivom na ličnost komandanta, od 29. rujna 1991. godine; Bilten br. 3 od 7. listopada 1991. godine, od 11. studenoga 1991. godine i Bilten br. 5 od siječnja 1992. godine.

Na ročištu za glavnu raspravu, održanom dana 14. studenoga 2008. godine, Zamjenik ŽDO iz Siska izmijenio je optužnicu.
Optuženik se niti po prvoj, a niti po izmijenjenoj optužnici nije osjećao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Na istom ročištu optuženik je iznio obranu.
U završnom govoru Zamjenik ŽDO iz Siska je rekao da se iz tijeka dokaznog postupka vidi da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to opisano u optužnici, stoga je predložio da ga Sud proglasi krivim i osudi po zakonu.
Branitelji optuženika su rekli da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi opt. Mile Letica počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Odvjetnik Domagoj Rupčić u završnom govoru pozivao se na odredbe Ženevskih konvencija i Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije. Branitelj Zorko Kostanjšek analizirao je izvedene dokaze i rekao da se upravo iz tijeka dokaznog postupka vidi da nije dokazano da je njegov branjenik izdao zapovijed, da nije dokazano na koji način je nastala šteta, kada je nastala šteta, te nije dokazano da je zapovjeđena prekomjerna uporaba snaga. Nadalje je rekao da je dokazano da je Franjo Sučec poginuo nakon napada na Selkovac, jer je u trenutku napada, kada ostalo stanovništvo više nije u selu, Franjo Sučec ostao u selu živ.

PRESUDA

14. studenog 2008. godine predsjednica Vijeća za ratne zločine je objavila i ukratko obrazložila presudu kojom je optuženi Mile Letica oslobođen od optužbi koje su mu optužnicom stavljene na teret.

Ukinut je pritvor protiv optuženika te je naloženo da se isti pusti na slobodu.

U kratkom obrazloženju istaknula je da je za oslobađajuću presudu primarna bila činjenica da je Vijeće utvrdilo da je zapovjedni nivo na kojem je bio raspoređen optuženik bio niži zapovjedni nivo od onog koji ulazi u kategoriju zapovjedne odgovornosti koja je kao takva određena zakonom.

Dana 10. listopada 2012. VSRH odbio je žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je opt. Mile Letica oslobođen optužbe.

Presudu VSRH pogledajte ovjde.

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku donijelo je presudu br. K-32/08, od 14. studenoga 2008. godine, kojom je opt. Milu Leticu oslobodilo od optužbe temeljem odredbe čl. 354. t.3. ZKP, nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Postupak je bio javan, Vijeće je odbilo prijedlog branitelja da postupak bude zatvoren za javnost zbog zaštite optuženikova osobnog i obiteljskog života.

Sud je, donoseći oslobađajuću presudu utvrdio da se opt. Mile Letica u kritično vrijeme nalazio u paravojnoj postrojbi i da je bio komandant II. odreda TO Glina te da je u kritično vrijeme uslijedio napad paravojnih postrojbi pomognutih snagama JNA na sela Šatornju i Gornji i Donji Selkovac. No, u citiranoj presudi konstatira se da Sud nije na nedvojben način utvrdio da bi upravo opt. Mile Letica bio odgovoran za napad na sela Šatornji i Gornji i Donji Selkovac, odnosno, da bi kao komandant II. odreda TO Glina naredio te napade. Sud nije mogao utvrditi je li optuženik sa svojim odredom borbeno djelovao tako da bi uslijed toga bile razrušene i zapaljene kuće i gospodarski objekti u Gornjem i Donjem Selkovcu, te da bi uslijed toga smrtno stradao civil Franjo Sučec.

Donoseći oslobađajuću presudu: „ocjena je ovoga suda da u konkretnom slučaju nema niti dokaza da bi zapovjedni nivo koji je zauzimao II opt. Mile Letica kao komandant 2. odreda TO Glina, bio na tako visokoj razini koja bi imala moć i ovlast da pokrene sve vojne snage koje su sudjelovale u napadu na ova sela ili ih spriječi u razaranju objekata i ubijanju civila nakon što se ušlo u ta sela“.