zločin u Popovcu, opt. Boško Strajnić i dr

Dana 15. lipnja 2015. godine, pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku, započela je rasprava u kaznenom predmetu protiv četvorice optuženika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH

skraćeno iz Optužnice:
Optuženicima se stavlja na teret da su zajedno, u razdoblju od kolovoza 1991. godine do kraja 1996. godine, u Popovcu, kao sudionici oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka RH, nakon što je tzv. JNA i lokalne pobunjeničke snage protjerale iz Baranje legalna tijela državne vlasti i okupirale Baranju, pridružili se jedinicama TO Popovac. Opt. Boško Strajnić obnašao je dužnost zapovjednika Štaba TO Popovac, opt. Dragiša Vučenović, opt. Svetomir Milanović i opt. Josip Stanković bili su članovi Štaba TO Popovac. U nakani da na području Popovca onemoguće opstanak nesprskog stanovništva, protjeraju ga i selo Popovac učine etnički čistim srpskim područjem, u Štabu TO donosili odluke i podijelili zadatke. Poduzimali su radnje kojima je stanovništvo nesrpske nacionalnosti iz Popovca bilo podvrgnuto psihičkom i fizičkom zlostavljanju, nezakonitim uhićenjima i privođenjima, ispitivanju, premlaćivanju i mučenju, pucanju iz streljačkog oružja i bacanju eksplozivnih naprava na kuće, tjerani na prinudni rad, držani u svojstvu talaca, zastrašivani. Sve te radnje suprotne su odredbama čl.3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rada, odredbama čl. 4,5,13. i 17. Dopunskog protokola II i čl. 51.st.1,2. i 3. Dopunskog protokola I. Uslijed navedenih represivnih mjera najveći dio nesrpskog stanovništva Popovca morao je napustiti svoje domove i pobjeći na slobodni dio RH, pri čemu su optuženici pojedinačno sudjelovao u ostvarivanju zajedničkih odluka i zajedničkih ciljeva,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupali prema civilnom stanovništvu, nanosili mu ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja, provodili raseljavanje, primjenjivali mjere zastrašivanja i terora i provodili protuzakonita zatvaranja,

pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin proti civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl.120.st.1. OKZ RH.

OPĆI PODACI:

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-Rz-26/2009

Vijeće za ratne zločine:
sudac Krunoslav Barkić, predsjednik Vijeća
sudac Mario Kovač, član Vijeća
sutkinja Ruža Šamota, članica Vijeća

optuženici: Boško Strajnić, Dragiša Vučenović, Svetomir Milanović, Josip Stanković
svi optuženici su u bijegu, sudi im se u odsutnosti

kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čl. 120.st.1. OKZ RH

optužnica: ŽDO iz Osijeka, br. K-DO-8/03, od 16. travnja 2009. godine

zastupnik optužnice: Dražen Križevac, zamjenik ŽDO iz Osijeka

branitelji:
odvjetnica Sanda Pašuld (braniteljica okr. Boška Strajnića)
odvjetnik Marko Lešnjaković (branitelj okr. Dragiše Vučenovića)
odvjetnik Dinko Matijašević (branitelj okr. Svetomira Milanovića)
odvjetnik Dražen Marković (branitelj okr. Josipa Stankovića)

žrtve: (podaci iz Optužnice ŽDO iz Osijeka)
tučeni i zlostavljani: Milan Kramar, Josip Mikec, Stjepan Šumiga, Goran Knez, Zvonko Arlavi, Stjepan Hertarić, Franjo Galinec, Antun Bajus, Zvonko Geto, Milan Đurinjak

zlostavljani i zastrašivani: Ignac Šalamun, Ivan Blešć, Franciska Blešć, Olgica Blešć, Mile Babić, Ratko Bobek, Željko Jurčec

oduzeta imovina: Franjo Broder

Raprava 15. lipnja 2015. godine

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, br. Kv-Rz-20/2014, od 30. travnja 2015. godine, određeno je suđenje u odsutnosti protiv opt. Boška Strajnića, opt. Dragiše Vučenovića, opt. Svetomira Milanovića i opt. Josipa Stankovića.

Rasprava je započela čitanjem Optužnice.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka održavo je uvodni govor.

Branitelji svih optuženika ukazali su da, zbog nedostupnosti njihovnih branjenika, ne mogu predložiti dokaze, izuzev onih koji su predloženi po oputužbi. Braniteljica opt. Boška Strajinića je rekla da će dokazati da njen branjenik u kritično vrijeme nije bio zapovjendik štaba TO Popovac, te da nije vršio psihičko i fizičko nasilje nad civilnim stanovništvom. Branitelj opt. Dragiše Vučenovića je rekao da će dokazati da njegov branjenik nije postupio na način opisan u optužnom aktu, niti se njegove radnje i ponašanja mogu podvesti pod zakonski opis kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stnaovništva. Branitelj opt. Josipa Stankovića je rekao da će dokazati da radnje koje se njegovom branjeniku stavljaju na teret ne predstvljaju radnje izvršenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civlnost stanovništva. Branitelj opt. Svetomira Milanovića je rekao da nije uspio stupiti u kontakt sa svojim branjenikom, ali da za to ima mogućnsoti, i tek nakon toga će biti u mogućnosti očitovati se o odlučnim činjenicama.

Toga dana, u dokaznom postupku, ispitano je pet svjedoka:

Svjedok Milan Kramar je iskazivao o zlostavljanju i tuči koje je preživio u Štabu TO Popovac. Rekao je da su ga tukli opt. Josip Stanković i njegov brat Pero Stanković. Za vrijeme dok su ga tukla braća Stanković, u prostoriji je bio nazočan opt. Boško Strajnić, koji bi klimnuo glavom i nakon toga je dobio batine. U isto vrijeme, u drugoj sobi Štaba TO Popovac, bio je opt. Dragiša Vučenović, koji je radio isto što i opt. Boško Strajnić. Na Badnjak 1991. godine na svjedokovu kuću je bačena bomba. Svjedok je reko da je tučen šakama po bubrezima, da je sljedećeg dana “pišao krv”. Prije njega tučen je Josip Mikec, koji se sljedećeg jutra ubio (objesio).

Svjedok Stjepan Šumiga je iskazivao o zlostavljanju i tuči koje je preživio ispred svoje kuće i u Štabu TO Popovac. Ispred kuće i u Štabu TO Popovac tukao ga je Josip Stanković zvani “Njamco”, po bubrezima i stomaku. Zbog tih udaraca i danas trpi bolove. Opt. Dragiša Vučenović ga je odveo do pravoslavne crkve i naložio mu da ide guliti kukuruz u kuću njegove punice. Hrvati su morali ići na prinudni rad. Hrvati koji su ostali u Popovcu bili su tučeni. Posebno je bilo neugodno kad su počinitelji tih nedjela bili pijani. Opt. Boško Strajnić ga je ispitivao u Štabu TO Popovac, pitao ga je gdje je oružje.

Svjedok Franjo Broder je iskazivao o oduzimanju njegova osobnog automobila  dana 9. rujna 1991. godine. Toga dana u svjedokovu kuću su došli opt. Svetomir Milanović i opt. Josip Stanković, tražili su da im preda automobil. Nakon prijetnji da će ga odvesti u policiju, svjedok im je predao  automobil. Dobio je od njih komad papira na kome je pisalo da se potvrđuje da je njegov automobil marke Mercedes, reg. oznake BM 48-07 oduzet za potrebe TO, odobrenje za oduzimanje dao je Bato Dobrokes, potvrdu su potpisali optuženici Svetomir Milanović i Josip Stanković. No, unatoč tome što je pisalo da se automobil uzima za potrebe TO, svjedok je rekao da je vidio dvojicu optuženika kako se iživljavaju na njegovu automobilu zato što je “ustaški”.

Svjedokinja Dragica Đorđić je iskazivala o lišenju slobode i zlostavljanju njezina oca. Otac je lišten slobode 18. prosinca 1991. godine. Na slobodu je pušten 26. prosinca 1991. godine. U Štabu TO Popovac, gdje je bio jedan dan, tučen je 9 puta. Odvezen je u SUP u Belom Manastiru, gdje je tučen preko 50 puta. U Štabu TO Popovac ga je tukao opt. Dragiša Vučenović, ali je više batina dobio od nepoznatih osoba – izbjelica. Znatno veće zlostavljanje prošao je u SUP u Belom Manastiru, gdje je, u jednom hodniku, morao proći kroz špalir, u kome je dobio batina rukama, nogama, kundacima pušaka. Svjedokinja je rekla da joj je otac rekao da su ga u njegovoj kući šamarali ili “Seljo” – opt. Svetomir Milanović ili “Njamco” – opt. Josip Stanković. Jedne zgode ga je tukao Drago Kovač, koji je promijenio ime u Dragi Kovačević. Tukao ga je metalnom šipkom od rolete po cijelom tijelu.

Svjedok Boris Bolšec je iskazivao o prijetnji koje mu je uputio opt. Dragiša Vučenović u kritično vrijeme. Svjedok je živio u dijelu Popovca koji su zvali “srpski kraj”. Nakon toga svjedok je otišao u roditeljsku kuću, koja se nalazila u drugom dijelu Popovca.  Za opt. Dragišu Vučenovića je rekao da se u kritično virjeme povampirio. Za opt. Svetomira Milanovića i opt. Josipa Stankovića zna da su “haračili i pljačkali po Popovcu i okolnim mjestima”. Ima saznanja da su odlazili u zatvor u Beli Manastir i tamo fizički zlostavljali zatočene osobe. Svjedok je otišao iz Popovca nakon pada Policijske postaje u Belom Manastiru. Razlog njegova odlaska nije bila sam prijetnja upućena od opt. Dragiše Vučenovića, već su u to vrijeme svi Hrvati napustili Popovac.

Predsjednik Vijeća predočio je nazočnim strankama i sudionicima postupka, da su varaćeni pozivi s naznakom da su u “umrli” oštećenici Zvonko Arlavi, Ivan Blešć, Stjepan Hertarić, MIlan Đurinjak, te svjdoci Miroslav Vadlja, Tomo Jakopec i Radinka Lončarić. Uz suglasnost stranaka pročitani su njihovi iskazi, koje su dali u istrazi.

U nastavku dokaznog postupka, održanog 10. srpnja 2015. godine, ispitani su:

Svjedok Goran Knez  je preživio teška zlostavljanja, batine, maltretiranja, od kojih i danas ima posljedice. Rekao je da je puno puta davao iskaz o kritičnim događanjima u Popovcu, te da je uslijed toga imao i ima zdravstveni problema. Rekao je da su ga 1992. godine tukli “Njamco” i “Seljo”. Bio je zatvoren i tučen zajedno sa Zvonkom Geto. Morali su staviti ruke na stol, nakon čega su ih telefonskim kablovima tukli po rukama, leđima, glavi.  Tukao ga je i Dragiša Vučenović.

Svjedok je rekao da nikada nitko nije posebno govorio o pokojnom Josipu Mikecu, koji je puno dao za Hrvatsku. Živio je sa bakom i starijim roditeljima. Uslijed maltretiranja, mučenja, zlostavljanja, Josip Mikec je izvršio samoubojstvo vješanjem. Njegovo tijelo je pronašla pokojna Manda Pavlović, visilo je na čardaku.

Svjedok je rekao da su u Popovcu ubijeni Andrija Jakopec, koga je osobno sahranio, sjeća se da je imao ranu od metka posred čela. Vidio je ubijene bratiće Mirka i Slavka Ban. Vidio ih je u zgrčenom, čučečem položaju, mrtve, u fekalijama i mokraći, slika je bila užasna. Ubijena je i Dorotea Vadlja. Ubijen je i Stevo Čizmar, u kanalu. Prema svjedokovim saznanjima za smrt Steve Čizmara osuđen je Jovo Đukić.

Svjedok Željko Jurčec je rekao da je dobio “malo batina od selje i Njamce, na samom početku okupacije. Batine je dobio kod kuće i dolje kod pravoslavne crkve u Popovcu.

Razloga za tuču nije bilo, tukli su ih “reda radi”. Desetak ljudi je dovedeno u neposrednu blizinu pravoslavne crkve u Popovcu, svi su dobili batina. Svjedok je dobio šamar ili dva od Drage Kovača. Jedan Rom iz Darde cipelario je Zvonka Arlavija. Stjepan Šumiga je također bio tučen. Mili da ga je tukao “Seljo”, ali nije posve siguran.

Dana 2. rujna 2015. godine rasprava je započela iznova, zbog promjene člana Vijeća .

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
sudac Krunoslav Barkić, predsjednik Vijeća
sudac Ante Kvesić, član Vijeća
sutkinja Ružica Šamota, članica Vijeća

Nakon objave predmeta rasprave i sastava Vijeća, konstatirano je da se protiv okr. Boška Strajnića, okr. Dragiše Vučenovića, okr. Svetomira Milanovića i okr. Josipa Stankovića, provodi suđenje u odsutnosti, temeljem Rješenja Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, br. Kv-Rz-20/2014. od 30. travnja 2015. godine.

Nakon što je utvrđen identitet okrivljenika, Zamjenik ŽDO iz Osijeka je pročitao optužnicu br. K-DO-8/03, od 16. travnja 2009. godine.

Konstatirano je da su Zamjenik ŽDO iz Osijeka i branitelji optuženika iznijeli svoje uvodne govore identično kao na raspravnom zapisniku od 15. lipnja 2015. godine.

Na početku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi ispitanih svjedoka.

Svjedok Branko Berberović je rekao da je, u kritično vrijeme, okr. Boško Strajnić bio komandant Štaba TO Popovac. Okr. Dragiša Vučenović je bio komandir voda – odjeljenja. Okr. Svetomir Milanović je radio u Mjesnoj zajednici Popovac. Postojala je suradnja Mjesne zajednice i Štaba TO Popovac. Svjedoku nije poznato što je okr. Milanović točno radio. Okr. Josip Stanković, zvani „Njamco“, bio je „vezan uz Štab TO Popovac“, no, svjedoku nije poznato što je točno radio. Savjet Mjesne zajednice Popovac je činilo 10 – 12 osoba, dok je Štab TO imao veći broj članova.

Svjedok je rekao da može sa sigurnošću reći da okr. Svetomir Milanović i okr. Josip Stanković nisu mogli sami donositi odluke. Mogli su utjecati na neka zbivanja, ali nisu mogli samostalno odlučivati.

Jedne zgode Svjedok je pomagao stricu popraviti ogradu. Od njega su tražili da tuče Ratka Bobeka, koji je doveden u Štab TO. Svjedok je rekao da je odbio tući Ratka Bobeka, rekavši da Bobek ne može biti „boksačka vreća“.

U odnosu na privođenje Stjepana Hektarića, Svjedok je rekao da je Stjepan Hektarić tjeran zapaliti zastavu. Od svjedoka je traženo da tuče Stjepana Hektarića. Svjedoku je bilo poznato da je zet Stjepana Hektarića „bio ekstreman“ . Tom zgodom je pitao Stjepana Hektarića gdje mu je zet.

Druge zgode je bio upućen zajedno sa Milanom Šarićem privesti Stjepana Hektarića u Štab TO. Putem do Štaba Stjepan Hektarić se svađao sa njima, nakon čega ga je Svjedok „udario nogom u dupe“ . U Štabu TO ih je dočekao okr. Dragiša Vučenović, bio je u pijanom stanju, ljutio se na Svjedoka i Milana Šarića, jer su bili previše blagi prema Stjepanu Hektariću. Svjedok je rekao da je spriječio osobu imenom Stanoja, zvani „Bosanac“, da ponovo puškom udari Stjepana Hektarića, kad je iz spremišta morao donijeti drva u Štab TO Popovac.

Svjedok je rekao da je okr. Dragiša Vučenović „pucikao“ – nagovarao ljude da fizički napadaju mještane Popovca, a Svjedoku je prijetio vojnim sudom.

Jednom zgodom u Štab TO bili su privedeni Stjepan Šumiga i Željko Jurčec, zvani „Švabo“. Svjedoka su poslali do kuće punice okr. Dragiše Vučenovića, gdje su rečena dvojica civila morali kruniti kukuruz. Od Svjedoka su tražili da tuče Stjepana Šumigu. Svjedok je rekao da je na Stjepanu Šumigi vidio tragove zlostavljanja, bio je natečen, desno ili lijevo oko mu je bilo podliveno krvlju. Vidio je da je Stjepan Šumiga uplašen. Svjedok je rekao da je i on bio uplašen, jer mu je okr. Dragiša Vučenović prijetio vojnim sudom. Svjedok je rekao da je pitao Stjepana Šumigu koji ga zub boli, jer je natečen, ponudio mu je da mu izvadi zub koji ga boli, kako bi mu pomogao.

U Popovcu su živjela braća Bajus. Ante Bajus je bio traktorista. Svjedok je rekao da je Ante Bajus bio priveden u Štab TO, na ispitivanje, gdje su ga tukli okr. Svetomir Milanović i okr. Josip Tanković. Ante Bajus je od udaraca pao na tlo, pri čemu je rekao „samo me danas tucite, sutra će vas moji“ .

Svjedoku je poznato da su na katolički Uskrs 1992. godine, u kuću Ignjaca Šalamona došli Stojan Pavlović, okr. Boško Strajnić i okr. Dragiša Vučenović. Okrivljenici Boško Strajnić i Dragiša Vučenović tukli su Ignjaca Šalamona. Svjedok je čuo od sina Ignjaca Šalamona, Adama, koji je došao u kuću svjedokovih roditelja, da je Ignjac Šalamon tučen. Adam Šalamon je molio Svjedoka da im pomogne ishoditi potvrdu o izlasku iz Baranje i odlasku na neokupirani dio Hrvatske.

Svjedok je rekao da je zbog proteka vremena neke stvari već zaboravio. Napomenuo je da on nije bio u svađi ni sa kim u selu. Bio je oženjen Hrvaticom, kojoj su rekli da je ustaškinja.
Vijeće je izvelo materijalne dokaze čitanjem dokumentacije (19 dokumenata: potvrda, zapisnika o sekciji, zapisnika o mrtvozorstvu, odobrenja, presudu Županijskog suda u Osijeku, br. K-rz-39/08 od 7. srpnja 2009. godine i presudu Vrhovnog suda RH br. I Kž 818/09 od 9. veljače 2010. godine). Izvršen je uvid u izvatke iz prekršajne i kaznene evidencije na ime svih okrivljenika.
Zamjenik ŽDO iz Osijeka predložio je da se današnja rasprava prekine zbog preciziranja optužnice, a s obzirom na iskaz danas ispitanog Svjedoka.

U nastavku rasprava, dana 8. rujna 2015. godine, konstatirano je da su branitelji svih optuženika primili izmijenjenu optužnicu ŽDO iz Osijeka br. K-DO-8/03,od 4. rujna 2015. godine.

U završnim govorima:

Zamjenik ŽDO iz Osijeka rekao je da je tijekom postupka dokazano da su optuženici počinili kaznena djela koja im se izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret. Iz izvedenih dokaza vidljivo je da su optuženici postupali na način opisan u optužnici. Dokazano je da su kao pripadnici Štaba TO i kao članovi TO Popovca podizimali radnje s ciljem protjerivanja nesprskog stanovništva, kako bi taj prostor učinili etnički čistim. Na taj način bi se stvorili pretpostavke za odvajanja toga dijela Republike Hrvatske i pripajanje Republici Srbiji. Zamjenik ŽDO iz Osijeka je rekao da su optuženici svojim radnjama ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela, te su povrijedili odredbe Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, odnosno odredbe Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba. Zbog toga je predložio da se optuženike proglasi krivima, te im se izreknu kazneno pravne sankcije imajući u vidu generalnu i specijalnu prevenciju.

Braniteljica opt. Boška Strajnića rekla je da se obrana nalazi u nezavidnoj situaciji s obzirom na činjenicu da ovlašteni Tužitelj dva desetljeća prikuplja dokaze za ovaj postupak, dok branitelji ne mogu komunicirati sa svojim branjenicima, koji su nedostupni. Kako obrana nije mogla ostvariti kontakt sa svojim branjenikom, nije bila u situaciji predložiti valjane dokaze. Od kritičnog događaja prošlo je više od 20 godina, svjedoci su o odlučnim činjenicama, u odnosu na njezina branjenika, različito iskazivali. Ukazala je da na materijalnim dokazima nema niti jednog potpisa njezina branjenika, a tamo gdje se potpis nalazi dokumentacija nije iz inkriminiranog razdoblja. Braniteljica smatra da se svjedočki iskazi temelje na mišljenju svjedoka a ne na okolnsotima koje su svjedoci vidjeli ili čuli. Stoga je predložila da se njezin branjenik Boško Strajnić oslobodi.

Branitelj opt. Dragiše Vučenovića rekao je da iz izvedenih personalnih dokaza ne proizlaze radnje koje se njegovom branjeniku stavljaju na teret. Njegov branjenik nije imao zapovjedne ovlasti, nije postupao prema svjedoku Kramaru kako je to opisano u optužnici. Svjedok Jurčec izjavio je da nije pretučen u prostorijama Štaba TO nego je neke druge zgode dobio batina od opt. svetomira Milanovića i opt. Josipa Stankovića. Branitelj je rekao da se u radnjama njegova branjnika nisu ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret. Neodrživa je teza optužbe da su u radnjama njegova branjenika, kao i ostalih suoptuženika, ostvarene s ciljem onemogućavanja daljnjeg života u selu Popovac svim osobama nesrspke nacionalnosti. Poneki svjedoci su iskazivali da su se tijekom noći okupljali s otuženicima u lokalnom kafiću. Radnje koje su poduzeli pojedini optuženici prema oštećenicima nemaju takav intenzitet koji bi ukazivao na povrede odredbi Ženevskih konvencija. Stoga je predložio da se njegov branjenik Dragiša Vučenović oslobodi kazneo pravne odgovornosti primjenom načela in dubio pro reo.

Branitelj opt. Svetomira Milanovića rekao je da se slaže s tezom optužbe da su ne samo u selu Popovac, već na cjelokupnom okupiranom području RH,  pripadnici paravojnih skupina postupali s ciljem progona nesrpskog stanovništva. Međutim, to se ne može protegnuti na njegova branjenika. Naglasio je da je pogrešan stav zastupnika optužbe kako bi optuženike, pa tako i njegova branjenika valjalo proglasiti krivima, izreći im kazneno pravnu sankciju sa svrhom specijane i generalne prevencije. Ovakvo traženje danas nije moguće. Nadalje, ne postoji niti jedan dokaz, iskaz svjedoka, da je njegov branjenik psihički ili fizički zlostavljao ikoga od svjedoka. Izostali su konkretni dokazi o radnjama njegova branjenika, a kako nije bio u prilici suprotstaviti iskaze svjedka iskazu opt. Milanovića, do nije mogao niti predlagati dokaze koji bi otklonili svaku sumnju da je njegov branjenik postupao s ciljem protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Popovca. Stoga je predložio da se njegov branjenik Svetomir Milanović oslobodi kazeno prvne odgovornosti.

Branitelj opt. Josipa Stankovića rekao je da iskaz ispitanog svjedoka branka Berberovića ukazuje na radnje njegova branjenika, a iskaz ovog svjedoka potvrđen je iskazima preostalih ispitanih svjedoka. Stoga moli sudsko Vijeće za blagost prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije.

Predsjednik vijeća objavio je da je rasprava zaključena.  Vijeće je Rješenjem objavio da će presud abiti javno objavljena dana 10. rujna 2015. godine u 12,30 sati.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA:

Presudom K-Rz-26/2009, objavljenom 10. rujna 2015. godine, svi optuženici su proglašeni krivima I osuđeni na kazne zatvora u trajanju od:

opt. Boško Strajnić 3 godine; opt. Dragiša Vučenović 3 godine; opt. Svetomir Milanović 2 godine, opt. Josip Stanković 2 godine.