Zločin u Perušiću

Na Županijskom sudu u Zadru 17. siječnja 2011. započela je glavna rasprava u predmetu Nikole Munjesa, 1995. godine u odsutnosti osuđenog na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, počinjenog u Perušiću u rujnu 1991. godine.

Okr. Nikola Munjes 04. veljače 2011. je na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora.

VSRH ukinuo je presudu Županijskog suda u Zadru. Predmet je potom delegiran Županijskom sudu u Splitu.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 30. studenoga 2012. godine Munjesa je proglasilo krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 20. veljače 2013. godine. Prvostupanjska presuda je potvrđena.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. optuženika se tereti da je 22. rujna 1991. u Perušiću kod Benkovca, kao pripadnik milicije tzv. Republike Srpske Krajine, protivno pravilima međunarodnog prava, prilikom vođenja dvojice mještana hrvatske nacionalnosti u “Stanicu milicije Benkovac” zbog sumnje da surađuju sa HV, tukao ih i prijetio im.

Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K – 52/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Boris Radman, predsjednik Vijeća, sutkinja Dijana Grancarić, članica Vijeća, sudac Ante Anić, član Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine

Zastupnik optužbe: Radovan Marjanović, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zadru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Nikola Munjes, izručen iz Crne Gore, u pritvoru Zatvora u Zadru nalazi se od 20. listopada 2010.

Branitelj optuženog: Slaven Dmitrović, odvjetnik iz Zadra

Žrtve – zlostavljani: Duje Pešut i Grgo Pešut

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: Krz-7/11

Vijeće: sudac Bruno Klein, predsjednik Vijeća, sudac Damir Romac, član Vijeća, sudac Neven Cambi, član Vijeća

Optužnica Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine

Zastupnik optužbe: Radovan Marjanović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zadru

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

PERUSIC izvjestaji s pracenja sudjenja

PERUSIC izvjestaji s pracenja ponovljenog sudjenja

PRESUDA

Okr. Nikola Munjes presudom Županijskog suda u Zadru K-36/95 od 09. listopada 1995. pravomoćno je u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina. Povodom okrivljenikovog zahtjeva za obnovom postupka (nakon što je izručen iz Crne Gore), Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru broj Kv-280/10 (K-36/95) od 09. studenog 2010. dopuštena je obnova postupka.

Navedeno rješenje možete pogledati ovdje.

Okr. Nikola Munjes 04. veljače 2011. je na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora, čime mu je potvrđena presuda istog suda kojom je ranije osuđen u odsutnosti.

Presudu možete pogledati ovdje.

VSRH ukinuo je presudu Županijskog suda u Zadru. Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 30. studenoga 2012. godine Munjesa je proglasilo krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu pogledajte ovdje.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 20. veljače 2013. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje. Prvostupanjska presuda je potvrđena. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PONOVLJENOG POSTUPKA

Nakon provedenog (obnovljenog) kaznenog postupka Županijski sud u Splitu 30. studenoga 2012. godine stavio je van snage presudu Županijskog suda u Zadru od 9. listopada 1995. godine u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni. Umjesto 9 godina, izrečenih ranijom presudom, okrivljeni Nikola Munjez osuđen je na 5 godina zatvora.

O ranijem tijeku postupka

Presudom Županijskog suda u Zadru od 9. listopada 1995. godine okr. Munjez bio je osuđen jer je 22. rujna 1991. godine u Perušiću kod Benkovca, kao pripadnik milicije tzv. RSK, sudjelujući zajedno s više drugih pripadnika milicije u prijetnjama i fizičkom zlostavljanju mještana hrvatske nacionalnosti, prilikom susreta s Dujom Pešutom, kojeg su zajedno s Grgom Pešutom vodili u Stanicu milicije Benkovac zbog sumnje da surađuje s hrvatskom vojskom, bez ikakvog povoda Duju Pešuta stao tući nogama i kundakom puške, a potom ga ugrizao za vrat govoreći da će se napiti ustaške krvi, pa mu je zatim vojničkim bajunetom zarezao vrat i iz rane pio krv te ga nastavio udarati kundakom po glavi, a kada je Grgo Pešut prigovorio takvom postupanju, rekavši da će ubiti pravedna čovjeka, kazao Grgi Pešutu „da se ustaše i zmije mogu samo tako uništiti“ pa je potom jedan od pripadnika milicije i njega s cijevi puške udario u predio prsiju.

Postupak pred Županijskim sudom u Zadru vodio se u odsutnosti okrivljenoga. Nakon što je na temelju međunarodne tjeralice uhićen u Crnoj Gori i izručen Hrvatskoj, zatražio je obnovu kaznenog postupka.

Obnovljeni postupak, koji se također vodio na Županijskom sudu u Zadru, okončan je donošenjem presude 4. veljače 2011. godine. Presuda od 9. listopada 1995. godine u cijelosti je ostavljena na snazi. Sud nije utvrdio drugačije činjenično stanje u odnosu na ono utvrđeno u postupku vođenom u odsutnosti.

Nakon što je VSRH u studenome 2011. godine ovu presudu ukinuo, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako se Županijski sud u Zadru oglasio stvarno nenadležnim, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu.

Ponovljeni postupak pred Županijskim sudom u Splitu

Nakon provedene glavne rasprave, Županijski sud u Splitu je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Sud je otklonio dvojbu o identitetu osobe koja je zlostavljala Duju Pešuta. Okrivljenik je, naime, u svojoj obrani tvrdio da nema veze sa počinjenjem djela, da je 22. rujna 1991. godine proveo u milicijskom stacionaru i po Benkovcu, a inkriminirano je ponašanje prebacivao na druge osobe. Zbog nedosljednosti i konfuznosti u iskazima okrivljenoga Sud nije njegovu obranu prihvatio kao vjerodostojnu.

U ponovljenom postupku ispitani su svjedoci Duje Pešut, Ante Pešut i Grgo Pešut. Svjedoci Duje i Grgo Pešut opisali su ponašanje Nikole Munjeza prema njima kritične zgode. Duje Pešut je na ponovljenoj raspravi ponovio kako mu je njegov brat Ante Pešut rekao da se osoba koja ga je zarezala bajunetom po vratu zove Nikola Munjez. Duje Pešut je izjavio da je prethodno mislio da se ta osoba preziva Cupač, jer je sestra okrivljenoga udana Cupač. Tim obrazloženjem u ponovljenom postupku otklonjena je dvojba oko prezimena počinitelja. Svjedok Grgo Pešut, koji je kritičnog dana sa bratom Dujom vožen u vozilu milicije tzv. SAO Krajine, rekao je da nije vidio lice osobe koja je tukla Duju i zarezala ga nožem, jer su i njega tukli i nije ih smio gledati. No Ante Pešut je odmah prepoznao okrivljenika na predočenim fotografijama.

Svjedoci Mirko Tokić i Zorka Tokić opisali su događaje u kojima su zlostavljani. Na predočenim fotografijama prepoznali su Nikolu Munjeza. Iako se njihovi iskazi nisu odnosili na inkriminirani događaj od 22. rujna 1991. godine, ipak su potvrdili devijantno ponašanje okrivljenoga.

Iskaze svjedoka Zorana Opačića, Boška Cupača, Slobodana Pupovca, Branka Alavanje i Dragiše Pupovca, koje je kao svjedoke predložila obrana, a ispitani su u Beogradu posredstvom video konferencijske veze, sud nije prihvatio kao vjerodostojne zbog odmaka vremena te očitog odlaska branitelja okrivljenoga u Srbiju kako bi kontaktirao sa svjedocima, uputio ih u predmet postupka i na određeni način pripremio ih za svjedočenje.

Okrivljeni Nikola Munjez u počinjenju kaznenog djela postupao je s izravnom namjerom. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je bio ubrojiv.

Obrazlažući odluku o kazni, istaknuto je kako u postupku koji je vođen u odsutnosti Sud nije raspolagao podacima potrebnim za ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti. One su utvrđene tek tijekom obnovljenog postupka, kojemu je okrivljenik prisustvovao. U postupku vođenom u odsutnosti okrivljenoga on nije bio u mogućnosti dati svoju obranu. Zbog činjenice da je prvostupanjska presuda iz 1995. godine postala pravomoćna bez mogućnosti da odluku o njoj donese VSRH (branitelj okrivljenoga imenovan po službenoj dužnosti nije uložio žalbu na presudu), činjenice da su ispitani i svjedoci koji nisu svjedočili u prvotnom postupku, činjenice da kaznenim djelom iz čl. 120. st. 1. OKZ RH okrivljeni Munjez nije prouzročio smrtnu posljedicu, tešku tjelesnu ozljedu ili se dugotrajno iživljavao nad oštećenim, smatramo ispravnom odluku Suda da djelomično stavi van snage raniju pravomoćnu presudu i okrivljeniku izrekne kraću zatvorsku kaznu.