Objavljeno 28.11.2013. | Admin
Zločin u Lori
Prethodni postupak: Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske br. I Kž-259/03, od 25. ožujka 2004. godine, ukinuta je oslobađajuća presuda donijeta u ranijem postupku, prvenstveno radi nepotpunog utvrđenih činjenica. Ovim Rješenjem Vrhovni sud RH-a naložio je, da se ponovljeni postupak provede pred potpuno izmjenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, koje je trebalo ponovno izvesti sve dokaze sa prvoga suđenja, te saslušati svjedoke iz SiCG-a i BiH-a, koji nisu saslušani na prvomu suđenju.
Pred Županijskim sudom u Splitu, završen je ponovljeni prvostupanjski postupak protiv osmorice optuženika, pripadnika Vojne policije Hrvatske vojske, za kazneno djelo ratnoga zločina nad civilima u Vojno-istražnom centru Lora. Prvostupanjska, osuđujuća, presuda na kazne zatvora od 6- 8 godina donesena je 2. ožujka 2006. godine. Presuda je potvrđena od VSRH te postala pravomoćnom 6. veljače 2007. godine. Ponovljeni postupak je proveden u odsutnosti optuženih Tomislava Duića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića i Emilia Bungura, koji su se nalazili u bijegu.
Dana 29. prosinca 2009. godine proveden je obnovljeni postupak protiv Josipa Bikića, ranije u odsutnosti pravomoćno osuđenog na 6 godina zatvora. U obnovljenom postupku izrečena mu je kazna u trajanju od 4 godine.
Dana 14. svibnja 2012. proveden je obnovljeni postupak protiv Miljenka Bajića, ranije u odsutnosti osuđenog na 6 godina zatvora. U obnovljenom postupku izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optužnica Županijskog državnog odvjetništva iz Splita, broj KTO 131/02 od 25. ožujka 2002. godine, tereti optužene pripadnike 72. bojne Vojne policije HV-e da su, u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru “Lora” u Splitu – Tomislav Duić kao zapovjednik, Tonči Vrkić kao njegov zamjenik; Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, kao pripadnici interventne grupe – voda, te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari, zajedno sa do sada neidentificiranim osobama, bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih ososba, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.
Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-131/01 od 25. ožujka 2002. možete pogledati ovdje.
O izmjeni optužnice od 13. veljače 2006. možete pročitati ovdje.
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA
Ponovljeni postupak:
Pred Vijećem za ratne zločine u sastavu Spomenka Tonković (predsjednica), Ljiljana Stipišić (članica) i Damir Primorac (član), optužnicu zastupa Michelle Squiccimarro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Splita.
Postupak je trajao od 20. rujna 2005. do 2. ožujka 2006. godine.
U pridruženim dokumentima su detaljni izvještaji s rasprava.
U pridruženom dokumentu je sažeti prikaz suđenja i rasprava.
Sazetak izvjestaja s rasprava.doc
Nakon predaje optuženog Josipa Bikića pravosudnim tijelima RH, obnovljeni postupak protiv ovoga optuženika vođen je pred Vijećem za ratne zločine u sastavu: sudac Neven Cambij, predsjednik Vijeća, sutkinja Marija Majić, članica Vijeća te sudac Davor Svalina, član Vijeća.
Optužnicu je zastupao Michele Squiccimarro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu.
Optuženog Bikića branio je odvjetnik Željko Gulišija.
Izvještaj sa glavne rasprave u obnovljenom postupku protiv okr. Josipa Bikića možete pročitati ovdje.
Dana 25. rujna 2010. u zaseoku Bajići, odakle potječe, u zaleđu Omiša, nakon šestogodišnjeg bijega pronađen je Miljenko Bajić. Priveden je u splitski zatvor. Obobrena mu je obnova postupka.
Obnovljeni postupak proveden je 14. svibnja 2012. godine. Nakon provedenog obnovljenog postupka ostaljena je na snazi ranija osuđujuća presuda, osim u dijelu koji se odnosi na kaznenu sankciju, pa je Bajiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, što je bio prijedlog županijskog državnog odvjetništva. Ranije je bio osuđen na 6 godina zatvora.
Izvještaj sa glavne rasprave u obnovljenom postupku protiv okr. Miljenka Bajića možete pročitati ovdje.
IZJAVE ZA JAVNOST
Izjava povodom praćenja suđenja za zločin u «Lori» od 20. prosinca 2005.
Član Vijeća sudac Damir Primorac, je po zapisima promatrača, dana 23. studenoga 2005. godine, u više navrata, neverbalno komunicirao prema braniteljima/cama, što nije uobičajeno u sudskom procesu jer se može interpretirati na različite načine. Smatramo da je formulacija: « Mogla bi se staviti primjedba na objektivnost člana Vijeća Damira Primorca ….»ishitrena. U analizi s ključnim nalazima s praćenja suđenja, koji smo nedavno objavili, nismo na takav način interpretirali zabilježeno ponašanje. Stoga smo, uz ispriku sucu g. Damiru Primorcu izmijenili interpretaciju na Web stranici, i dalje, upozoravajući na ponašanje koje smo uočili. Ovaj primjer pokazuje koliko bi važno bilo da sudski procesi za ratne zločine budu popraćeni i video zapisima.
Ocjena monitora 9. studenoga 05.doc
PRESUDE
Presudom sudskog vijeća Županijskog suda u Splitu, pod predsjedanjem suca Slavka Lozine, 20. studenog 2002. sva osmorica optuženika oslobođena su optužbe.
Navedenu presudu možete vidjeti ovdje.
Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske br. I Kž-259/03, od 25. ožujka 2004. godine, ukinuta je oslobađajuća presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Dana 2. ožujka 2006. godine, Predsjednica Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, sutkinja Spomenka Tonković, objavila je presudu, kojom su optuženici Tomislav Duić, Tonči Vrkić, Davor Banić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Emilio Bungur, Ante Godić i Anđelko Botić, proglašeni krivima i nepravomoćno osuđeni na kazne zatvora od 6 do 8 godina, i produžen im je pritvor, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, počinjeno u Vojno-istražnom centru «Lora» u Splitu od 12. lipnja do rujna 1992. godine.
Opt. Tomislav Duić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina Opt. Tonči Vrkić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina Opt. Davor Banić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina Opt. Miljenko Bajić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Josip Bikić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Emilio Bungur osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina Opt. Ante Gudić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Anđelko Botić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Splitu od 02. ožujka 2006. godine možete pogledati ovdje:
– prvi dio, stranice 1-40 (pdf 2,86 MB)
– drugi dio, stranice 41-80 (pdf 2,93 MB)
Dana 17. svibnja 2006. pokrenut je žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom RH.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 6. veljače 2007. godine donio presudu i rješenje kojim se odbijaju žalbe opt. Tomislava Duića, Tončija Vrkića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Davora Banića, Emilia Bungura, Ante Gudića i Anđelka Botića, te državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja. Odbacuje se žalba Anite Bikić, supruge opt. Josipa Bikića kao nepravodobna.
Odluku VSRH od 06. veljače 2007. možete pogledati ovdje.
Nakon predaje Josipa Bikića, koji je u odsutnosti pravomoćno osuđen na 6 godina zatvora, u odnosu na njega obnovljen je postupak.
Dana 29. prosinca 2009. provedena je glavna rasprava i objavljena je presuda. Ranija presuda je ukinuta u dijelu odluke o kazni te je okr. Bikiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine.
Presudu od 29. prosinca 2009. pogledajte ovdje.
Miljenko Bajić uhićen je u rujnu 2010. godine. Odobrena mu je obnova postupka. Nakon provedenog obnovljenog postupka ranija presuda ostala je na snazi, s tim što je kazna umanjena. Novom presudom osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PROVEDENOG PONOVLJENOG KAZNENOG POSTUPKA
Ponovljeni kazneni postupak protiv optuženika Tomislava Duića, Tonča Vrkića, Davora Banića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Emilia Bungura, Ante Gudića i Anđelka Botića za ratni zločin protiv civila počinjen u Vojnom zatvoru Lori 1992. godine proveden je profesionalno i korektno. Manjkavost izmijenjene optužnice je u tomu što nije dostatno specificirala koje se inkriminacije stavljaju točno određenom optuženiku na teret.
Javnost suđenja je bila osigurana, atmosfera i sigurnost u sudnici je za svjedoke i optuženike bila zadovoljavajuća. Suradnja pravosuđa i policije RH, Srbije i Bosne i Hercegovine radi dovođenja svjedoka iz Srbije i Bosne i Hercegovine dobro je funkcionirala i predstavlja iskorak u novu praksu sudovanja za ratne zločine u Republici Hrvatskoj koja pogoduje utvrđivanju materijalne istine i ostvarivanju pravde za žrtve.
Međutim, svjedoci iz Hrvatske, koji su svjedočili u prilog optužbe, nisu svjedočili slobodno i iskazivali su strah radi pritisaka izvan sudnice. Jedan nije pristupio svjedočenju a jedan je tražio status zaštićenoga svjedoka. U budućnosti će hrvatsko pravosuđe u procesima za ratne zločine morati unaprijediti praksu podrške i, ako je to potrebno, zaštite svjedocima koji žive u Hrvatskoj.
Ovaj je sudski proces obilježen ponašanjem nekih branitelja i braniteljica koji su načinom ispitivanja i komentarima napadali dostojanstvo svjedoka kao osoba. Svoje su političke stavove i prosudbe iznosili u sudnici i stavljali ih iznad vrijednosti zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom čime nisu pridonosili obrani svojih branjenika.
MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PROVEDENOG OBNOVLJENOG POSTUPKA PROTIV OPT. JOSIPA BIKIĆA
Obnovljeni postupak protiv ranije pravomoćno osuđenog Josipa Bikića, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu provelo je na samo jednom ročištu glavne rasprave. Dokazi zapravo nisu izvođeni, već je, uz suglasnost stranaka, samo zapisnički konstatirano njihovo čitanje.
Propuste u provođenju glavne rasprave nismo uočili.
U obnovljenom postupku optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine, umjesto ranije izrečenih 6 godina. Prenisko odmjerena kazna u prethodnom postupku te novoutvrđene olakotne okolnosti rezultirali su izricanjem kazne u trajanju kraćem od minimuma propisanog za predmetno kazneno djelo.
Teške posljedice optuženikova ponašanja (smrt dvije osobe), unatoč dobrovoljnoj predaji, priznanju i kajanju, ne opravdavaju izricanje kazne ispod minimuma propisanog za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Obrazloženje
Po zahtjevu osuđenika Josipa Bikića, koji se u studenom 2008. predao hrvatskim vlastima, rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu br. Kv-398/09 od 05. listopada 2009. dopuštena je obnova kaznenog postupka te je predmet vraćen u fazu glavne rasprave.
Prvotno su osmorica optuženika (Tomislav Duić, Tonči Vrkić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Davor Banić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić) u studenom 2002. presudom Sudskog vijeća Županijskog suda u Splitu, pod predsjedanjem suca Slavka Lozine, oslobođeni krivnje da su u Vojnoistražnom centru “Lora” zatočene civile zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve do usmrćenja dvojice civila, te da su na taj način počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Nakon što je VSRH u ožujku 2004. ukinuo oslobađajuću presudu i naložio ponavljanje postupka pred potpuno izmijenjenim vijećem prvostupanjskoga suda, u ponovljenom su postupku svi okrivljenici 02. ožujka 2006. proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 6 do 8 godina.[1]
Navedenu presudu VSRH u cijelosti je potvrdio u veljači 2007.
Nakon što se 18. studenoga 2008. dragovoljno predao i stupio na izdržavanje kazne, po branitelju je podnio zahtjev za obnovom postupka, u kojem je naveo da je postupak vođen u njegovoj odsutnosti, da nije znao za postojanje pravomoćne presude te da se po saznanju odmah predao tijelima progona.
U obnovljenom postupku u potpunosti je priznao počinjenje djela, kako mu je optužnicom stavljeno na teret. Iskoristio je zakonsko pravo da obranu više ne daje niti odgovara na eventualna pitanja.[2]
Nakon provedenog dokaznog postupka 29. prosinca 2009. objavljena je presuda kojom je pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu br. K-93/04 od 28. veljače i 02. ožujka 2006., u cijelosti potvrđena presudom i rješenjem VSRH br. I Kž-456/06-13 od 06. veljače 2007., stavljena van snage u dijelu koji se odnosi na odluku o kaznenoj sankciji za opt. Bikića, pa mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine.
Sud je odluku o smanjenju kazne obrazložio bitno drugačijim činjeničnim stanjem koje se odnosi na postojanje olakotnih okolnosti na strani optuženika, u odnosu na stanje koje je u tom dijelu bilo utvrđeno u prethodnom postupku. Kao takve, u obnovljenom su postupku cijenjene optuženikova dobrovoljna predaja i odlazak na izdržavanje zatvorske kazne, priznanje počinjenog kaznenog djela te iskreno kajanje i žaljenje. Nadalje je navedeno da se po stajalištu hrvatskih sudova, a još više MKSJ, priznanje počinjenja osobito cijeni kao olakotna okolnost koja ima bitan utjecaj na izbor vrste i mjere kazne, kao i kasnije na eventualnu odluku o uvjetnom otpustu.
Prema informacijama kojima raspolažemo, na presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Splitu od 29. prosinca 2009. nisu ulagane žalbe, pa je ona protekom roka za žalbu postala pravomoćna.
[1] Opt. Bikiću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 godina. Dokazano je da je kao pripadnik 72. bojne VP, zajedno sa ostalim okrivljenicima, sudjelovao u premlaćivanju Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, koji su uslijed zadobivenih ozljeda preminuli. Opt. Bikić bio je u bijegu pa mu je suđeno u odsutnosti, kao i optuženicima Tomislavu Duiću, Miljenku Bajiću i Emiliju Bunguru.
[2] Optuženik je ranije obranu iznio samo jednom pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu. Tada je naveo da je bio u sastavu 72. bojne VP te da bi intervenirao ukoliko bi pripadnici HV-a remetili javni red i mir, da dopušta mogućnost da je nekoliko puta izgrednike doveo do kapije zatvora, no da u dvorište zatvora i sam zatvor nikada nije ulazio i da nema saznanja o postojanju nekakvog bloka “C”. U ostalom dijelu obrane negirao je da je ikada ikoga zlostavljao u zatvoru.
PRIKAZ I MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON OBNOVLJENOG POSTUPKA PROTIV OPT. MILJENKA BAJIĆA
Nakon šest godina provedenih u bijegu, u rujnu 2010. godine uhićen je Miljenko Bajić, koji je presudom Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2006. godine, potvrđenom od strane VSRH 7. veljače 2007. godine, u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora od šest godina jer je 14. lipnja 1992. u Vojno-istražnom centru “Lora” u Splitu sudjelovao u premlaćivanju dvojice muškaraca koji su od zadobivenih ozljeda preminuli.
Nakon uhićenja Bajiću je odobrena obnova postupka. Glavna rasprava u obnovljenom postupku provedena je 14. svibnja 2012. godine. Istog dana Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu donijelo je presudu kojom je ostavljena na snazi ranija osuđujuća presuda, osim u dijelu koji se odnosi na kaznenu sankciju, pa je Bajiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, što je bio prijedlog tužiteljstva.
Obrazloženje
VSRH je u ožujku 2004. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu iz 2002. godine kojom su okrivljeni pripadnici Vojne policije Hrvatske vojske oslobođeni optužbe da su u Vojno-istražnom centru “Lora” u Splitu počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ponovljeni prvostupanjski postupak, održan pred potpuno izmijenjenim Vijećem, okončan je objavom presude kojom su svi okrivljeni vojni policajci: Tomislav Dujić, Tonči Vrkić, Miljenko Bajić, Josip Bikić, Davor Banić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić, proglašeni krivima zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja, mučenja i tjelesnog kažnjavanja zatočenih civila, što je prouzročilo smrt dvojice civila: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. Osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od 6 do 8 godina. Ponovljeni postupak je proveden u odsutnosti četvorice okrivljenika: Tomislava Duića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića i Emilia Bungura, koji su bili u bijegu.
Nakon uhićenja 2010. godine Miljenko Bajić je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu udovoljilo je Bajićevom zahtjevu. U obnovljenom postupku, provedenom na jednom ročištu glavne rasprave, izvedeni su brojni dokazi koji su provedeni i u prijašnjem postupku. Sadržaj samih dokaza nije pročitan, no uz suglasnost stranaka u zapisnik je konstatirano da su dokazi pročitani. Kao novi dokaz pročitana je pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu donesena krajem 2009. godine u obnovljenom postupku protiv Josipa Bikića, koji se prethodno dobrovoljno predao vlastima. U tom je postupku Bikić priznao da je, zajedno sa Bajićem i ostalim okrivljenicima, sudjelovao u premlaćivanju Nenada Kneževića i Gojka Bulovića.[1]
Okrivljeni Miljenko Bajić porekao je počinjene radnji koje su mu, kao i Bikiću, stavljene na teret. Izjavio je da se ne osjeća krivim. U svojoj obrani izrazio je žaljenje zbog smrti Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, no rekao je da on s njihovim stradavanjem nema veze.
Sudsko vijeće nije smatralo da su u obnovljenom postupku činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude temeljem kojih je utvrđena krivnja Miljenka Bajića dovedena u pitanje pa je u odnosu na krivnju Miljenka Bajića presuda ostala na pravnoj snazi. No Vijeće je utvrdilo postojanje novih okolnosti, koje su, po stavu vijeća, imale utjecaj na odmjeravanje kazne. Tako je navedeno da se Bajić nakon dugogodišnjeg bijega ipak izložio uhićenju, da se tijekom postupka primjereno ponašao, da je iskazao iskreno žaljenje zbog smrtnog stradavanja Nenada Kneževića i Gojka Bulovića. Olakotnim okolnostima pri odmjeravanju kazne Vijeće je cijenilo i što je Bajić brižan otac troje djece, što svoju mirovinu u cijelosti ostavlja djeci iz prvog braka, dok je osmogodišnje dijete iz drugog braka bio prinuđen napustiti zbog bijega, što je u vrijeme počinjena djela bio mlad, što je bio i sudionik Domovinskog rata i, kao takav, izložen stradanju. Cijeneći sve navedene okolnosti vijeće je stavilo izvan snage pravomoćnu presudu u dijelu odluke o kaznenoj sankciji te je Bajiću izreklo kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
Imajući u vidu činjenicu da je okrivljeni Bajić, zajedno sa ostalim okrivljenicima, svojim radnjama prouzročio teške posljedice – smrt dvije civilne osobe, izricanje kazne ispod minimuma propisanog za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (5 godina) smatramo spornim.
[1] U obnovljenom postupku Bikić je proglašen krivim, a umjesto ranijih 6 godina izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 godine.
