Objavljeno 28.11.2013. | Admin
Zločin u Kninu
Dana 03. srpnja 2008. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku proglasilo je opt. Sašu Počuču krivim zgog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, iz čl. 122. OKZ-a RH, te mu je izreklo kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presudu Županijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optuženika se tereti da je, u razdoblju od kraja lipnja 1991. godine do veljače 1992. godine u Kninu, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga iz SR Jugoslavije, te naoružanih srpskih paravojnih postrojbi protuustavne tvorevine tzv. Republike Srpske Krajine na Republiku Hrvatsku, nakon što su pripadnici «Martićeve Milicije» protupravno lišili slobode civilne osobe (točka I optužnice) i pripadnike Hrvatske vojske, te pripadnike MUP-a (točka II optužnice), te ih zatočili u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu, optuženik je, postupajući u svojstvu “Martićevog policajca” na mjestu stražara u tom zatvoru, navedene zatočenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom puške, drvenom drškom motke, drvenim kolcem i palicom i drugim ih tvrdim predmetima udarao po glavi i cijelom tijelu, mučio ih elektrošokovima zbog čega bi ovi padali na pod i gubili svijest, skakao po njima, pa su nastale ozljede po njihovom tijelu, u usta im stavljao kuhinjsku sol, gasio im žar cigareta u ustima prisiljavajući ih da tu žar i kuhinjsku sol progutaju, prisiljavao ih da jezikom operu pod WC-a, i da ustima pokupe opuške cigareta po dvorištu zatvora, prisiljavao ih na oralni seks prijeteći im da će ih ubiti, što su oni u silnom strahu i činili, pa su im zbog zadobivenih brojnih teških tjelesnih ozljeda opasnih po život, u vidu prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja i raznih drugih teških tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastala trajna oštećenja tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost,
I. dakle je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, civilno stanovništvo mučio i nečovječno postupao prema njemu,
II. dakle je, kršeći pravila međunarodnog prava mučio, nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima, te im nanosio velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja,
pa je time počinio u stjecaju, pod točkom I. kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1 OKZ-a RH, pod točkom II. kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH, kažnjivo prema čl. 43. istog Zakona.
Optužnicu ŽDO-a u Šibeniku, broj K-DO-21/07 od 16. listopada 2007., pogledajte ovdje(pdf, 3,73 MB).
OPĆI PODACI
Županijski sud u Šibeniku
Broj predmeta: K 52/07
Vijeće za ratne zločine: sutkinja Jadranka Biga – Milutin, Predsjednica Vijeća; sudac Sanibor Vuletin, član Vijeća; sudac Ivo Vukelja, član Vijeća
Optužnica: ŽDO-a u Šibeniku, broj K-DO-21/07 od 16. listopada 2007. izmijenjena podneskom od 28. ožujka 2008. godine, te na raspravi 23. svibnja 2008. godine
Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika i Sanda Pavlović – Lučić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH
Optuženik: Saša Počuča
Braniteljica optuženika: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika
Žrtve (civili):
– preminuo od ozljeda: Ivan Hodak
– zlostavljani: Šime Čačić, Ante Mioč, Drago Šimić, Ivan Šimić, Ivica Zrno, Ivana Lipak, Živko Mikulić, Diki Šaban, Tomislav Teskera, Krsto Silov, Marko Salopek, Stipe Banovac, Franjo Haužan, Mirko Barbarić, Marko Sikavica, Mato Baković, Marko Baković, Marko Lojić, Davor Lojić, Mirko Pilipović, Mićo Katuša, Ivan Požeg, Lenko Škibola, Stanko Kolčeg, Mile Šindilj, Ante Lojić, Mile Skorup, Ilija Hodak, Ante Kamber, Mile Modrić, Mile Maričić, Ivan Žarković, Ivan Buljan i Mile Slavić.
Žrtve (zlostavljani zarobljenici): Jakov Ćosić, Žarko Matenda, Ivica Graberski, Nenad Lazarušić, Miho Periš, Ivica Matić, Željko Mrkonjić, Josip Keselj, Božo Franić, Tomislav Grubišić, Zdenko Blažević, Denis Delić, Slavko Silov, Ante Grgić, Ivica Jamičić, Pajo Jamičić, Jure Rogić (pripadnici Hrvatske vojske); Radoslav Bobanović, Milan Špoljarić, Mirko Medunić, Ivan Škorić i Željko Lipak, Velibor Bračić, Ante Slavić, Vladimir Mikulić, Zvonko Maloča, Ante Kunac, Ivica Klanac, Ivan Validžić, Ivan Pavičić, Ante Marinović, Denis Bronić i Ivan Atelj (pripadnici MUP-a RH).
IZVJEŠTAJI O PRAĆENJU SUĐENJA
23. siječnja 2008. godine održano je prvo ročište, a nakon njega još osam ročišta.na kojima je ispitano ukupno 26 svjedoka. Ispitani su svjedoci: Šime Čačić, Ivan Hodak, Ivan Šimić, Jakov Ćosić, Ivica Matić, Ivica Graberski, Anđelko Krvavica, Radoslav Bobanović, Tomislav Grubišić, Mirko Medunić, Ivan Škorić, Milan Špoljarić, Ivan Lipak, Nenad Lazarušić, Anto Mioč, Žarko Matenda, Miho Periš, Ilija Hodak, Milan Conjar, Marko Salopek, Dikin Šaban, Tomislav Teskera, Franjo Halužar, Mirko Barbarić, Ivan Požeg i Zvonko Maloča.
Na prvom ročištu 23. siječnja 2008. godine pročitana je optužnica te se optuženik izjasnio o krivnji i iznio svoju obranu. Na ročištu 5. ožujka 2008. godine za vrijeme svjedočenja Tomislava Grubišića isključena je javnost, kao i na ročištu održanom 7. travnja 2008. godine za vrijeme svjedočenja svjedoka Nenada Lazarušića. Navedeni iskazi predstavljaju tajnu te nisu objavljeni u izvještajima sa suđenja.
Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika je pisanim dopisom, dostavljenim Sudu 31. ožujka 2008. godine, dopunio činjenični opis optužnice K-DO-21/07 od 16. listopada 2008. godine, tako što je uz imena oštećenika iz kaznenog djela pod točkom I. dodao i imena: Diki Šaban, Tomislav Teskera, Krsto Silov, Marko Salopek, Stipe Banovac, Franjo Halužan, Mirko Barbarić, Marko Sikavica, Mate Baković, Marko Baković, Marko Lojić, Davor Lojić, Mirko Pilipović, Mićo Katuša, Ivan Požeg, Lenko Škibola, Stanko Kolčeg, Mile Šindilj, Ante Lojić, Mile Skorup, Ilija Hodak, Ante Kamber, Mile Modrić, Mile Maričić, Ivan Žarković, a uz imena oštećenika iz kaznenog djela, pod točkom II dodao je imena: Zdenko Blažević, Denis Delić, Slavko Silov, Ante Grgić, Ivica Jamičić, Pajo Jamičić, Jure Rogić, Velibor Bračić, Ante Slavić, Vladimir Mikulić, Zvonko Maloča, Ante Kunac, Ivica Klanac, Ivan Validžić, Ivan Pavičić, Ante Marinović, Denis Bronić, Ivan Atelj.
3. srpnja 2008. godine na Županijskom sudu u Šibeniku završena je glavna rasprava, te je Vijeće, nakon završenog vijećanja i glasovanja, donijelo presudu kojom je optuženi Saša Počuča proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, pa je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.
PRESUDA
Optuženi Saša Počuča proglašen je krivim što je, u razdoblju od kraja kolovoza 1991. godine do početka siječnja 1992. godine u Kninu, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga SR Jugoslavije i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi, nakon što su pripadnici «Martićeve Milicije» protupravno lišili slobode civilne osobe (Šimu Čačića, Antu Mioča, Dragu Šimića, Ivana Šimića, Ivicu Zrna, Živka Mikulića, Mirka Pilipovića, Ivana Požega, Ivana Buljana i Milu Slavića), pripadnike Hrvatske vojske (Jakova Ćosića, Žarka Matendu, Ivica Graberskog, Nenada Lazarušića, Mihu Peruša, Ivicu Matića, Željka Mrkonjića, Josipa Keselja, Božu Franića, Tomislava Grubišića, Zdenka Blaževića i Denisa Delića) i pripadnike MUP-a (Radoslava Bobanovića, Mirka Medunića, Ivana Škorića, Antu Slavića, Vladimira Mikulića i Ivana Atelja) te ih zatočili i zatvorili u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu, gdje je optuženik zatočene civilne osobe kao i zatočene ratne zarobljenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom od puške, drvenom drškom od motke, drvenim kolcem, palicom i dr. tvrdim predmetima, na nastale im ozljede stavljao kuhinjsku sol, gasio žar cigareta u ustima, punu šaku kuhinjske soli stavljao im u usta, silio ih da žar cigareta i kuhinjsku sol progutaju, silio ih da jezikom operu pod od WC, ustima kupe opuške od cigareta po dvorištu zatvora, silio ih na oralni seks, na način da jedan drugome naizmjence stavljaju penis u usta, prijeteći im da će ih ubiti i odsjeći im penis ako to ne budu činili, što su oni u silnom strahu i činili, a uslijed čega je kod imenovanih civilnih osoba i ratnih zarobljenika, zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, kao npr., prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja, raznih drugih tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastalo trajno oštećenje tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost. Time je počinio, u stjecaju, pod točkom I kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st 1. OKZ-a RH te pod točkom II kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ-a RH.
Za svako kazneno djelo optuženom Počuča Saši utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 3 godine te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 godina.
U navedenu kaznu zatvora biti će mu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u kojemu se nalazi od lišenja slobode 19. travnja 2007. godine.
Protiv optuženika pritvor je produžen.
Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presuduŽupanijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.
Presudu VSRH pogledajte ovdje.
MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku je opt. Sašu Počuču proglasilo krivim zbog mučenja i nečovječnog postupanja, nanošenja velikih patnji i tjelesnog ozljeđivanja zatočenih civila i zarobljenih pripadnika MUP-a RH i HV-a u zatvoru u tzv. Staroj bolnici u Kninu. Za oba kaznena djela, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od tri godine te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Pri odmjeravanju kazne kao olakotnu okolnost sud je cijenio da je optuženik bio mlađa punoljetna osoba pa je, primjenom instituta ublažavanja kazne, za svako kazneno djelo utvrdio kaznu manju od donje granice propisane za konkretna kaznena djela.
Iako je optuženik poricao krivnju, Vijeće za ratne zločine njegovu je obranu ocijenilo neuvjerljivom, imajući u vidu iskaze svjedoka koji su ga teretili. Čak 14 saslušanih svjedoka, zatvorenih ili zatočenih u zatvoru u kojemu je optuženik bio stražar u inkriminiranom vremenu, izravno je teretilo optuženika. Većina njih je navodila da ih je optuženik kao stražar u zatvoru tukao, a nekolicina je govorila i da je sudjelovao u seksualnom zlostavljanju i drugim oblicima zlostavljanja.
Sud je prilikom odmjeravanja kazne primijenio mogućnost ublažavanja kazne. Pri tome je prvenstveno kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu dob u vrijeme počinjenja, no pitanje je hoće li i VSRH, ukoliko bude smatrao da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku točno utvrđeno, a posebno s obzirom na brojnost radnji optuženika, na veliki broj oštećenika koje je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tukao, na druge načine fizički (stavljao na rane kuhinjsku sol, gasio im žar od cigareta u ustima …) i seksualno (prisiljavajući ih na oralni seks) zlostavljao, smatrati da je bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.[1]
Glavnoj raspravi nismo u cijelosti nazočili, no ipak ukazujemo na propuste zabilježene tijekom praćenja:
• Materijalni dokazi i dokumenti nisu čitani niti ukratko usmeno izlagani, kao niti iskazi iz istrage, no u zapisnicima s rasprave konstatirano je da su pročitani, pa javnost nije bila u mogućnosti biti upoznata sa istima.
• U zapisnike je unošeno da su svjedoci propisno upozoreni na dužnost svjedočenja te su upozoravani na konkretne zakonske odredbe, no svjedoci pri tome nisu u cijelosti bili upoznati sa sadržajem zakonskih odredbi.
• Predsjednica Vijeća postavljala je sugestivna pitanja prepričavajući iskaze pojedinih svjedoka iz istrage, navodeći imena, datume i sl., ne čekajući da svjedok sam to učini pa je u tom smislu ostavljen dojam sugestivnog utjecanja.
• Predsjednica Vijeća je prekinula optuženikov završni govor. Iako u nekim slučajevima, nakon prethodnog upozorenja, na to ima pravo, u ovom je slučaju u zapisnik o glavnoj raspravi propušteno navesti da je govor bio prekinut i iz kojeg razloga.
• Predsjednica Vijeća nije omogućila promatračima dobivanje zapisnika s rasprave, a niti mogućnost uvida u spis predmeta.
[1] Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.
