Objavljeno 28.11.2013.   |  Admin
Zločin u Baranji (opt. Stokan Sekanić)
Postupak protiv Stokana Sekanića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.
OPTUŽNICA
Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KT-136/94 od 3. travnja 2001. godine 58 osoba (Svetislav Vranić i dr.) optuženo je da je u raznim mjestima Baranje počinilo kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
Nakon što je odlukom izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku br. Kv-38/04 od 20. veljače 2004. godine razdvojen postupak protiv prisutnog 36-okr. Stokana Sekanića, ŽDO je u podnesku od 2. ožujka 2004. godine izdvojilo činjenični i pravni dio izreke optužnice koji se odnosi na 36-okr. Sekanića. Navedeni podnesak možete pogledatiovdje.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Osijeku
Broj predmeta: K-14/04
Vijeće za ratne zločine: sudac Drago Grubeša, predsjednik Vijeća, sutkinja Ružica Šamota, članica Vijeća, sutkinja Branka Guljaš, članica Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj 136/94 od 3. travnja 2001. godine, podneskom od 2. ožujka 2004. izdvojena za okr. Stokana Sekanića, a potom izmijenjena 21. srpnja 2004.
Optuženik: Stokan Sekanić, prisutan
Branitelj optuženog: Boris Kunček, odvjetnik iz Osijeka
PRESUDA (SAŽETAK)
Presudom Županijskog suda u Osijeku od 22. srpnja 2004. optuženi Stokan Sekanić proglašen je krivim što je od kolovoza do prosinca 1991. u Belom Manastiru, Kneževu i Kozarcu sudjelovao u aktivnostima pobunjeničkih snaga protiv nesrpskog stanovništva Baranje koje su se ogledale u napadima na nebranjena naselja, uhićenjima i zatvaranjima Hrvata, što je bilo praćeno i ubojstvima, ranjavanjima, zlostavljanjima i zastrašivanjima u cilju teroriziranja i progona, pa je tako 18. kolovoza 1991. zajedno sa više osoba sudjelovao u prepadu na stan obitelji Grujić; 27. kolovoza 1991. godine u zatvoru tzv. Sekretarijata za unutrašnje poslove u Belom Manastiru ispitivao uhićenog Veljka Salonju te ga prilikom ispitivanju udario puškom u predio lijevog uha; 28. kolovoza 1991. sudjelovao u oružanom napadu na nebranjeno stanovništvo sela Kozarac, u kojem su napadači pucali po kućama, provaljivali u kuće, tukli seljane, uzimali ih kao taoce, pri čemu je on upao u dvorište Matilde Vranić, a istovremeno je jedan od napadača pucao u nju, nanijevši joj prostrijelnu ozljedu, dok je od strane drugih napadača ubijen Ivo Malek te ranjen Josip Vida; 13. prosinca 1991. tukao Nikolu Kršića; 9. kolovoza 1991. u Belom Manastiru zajedno s više drugih naoružanih pobunjenika zarobio Branka Kezerlea, Dražena Babića i Vitomira Novoselića, pripadnike MUP-a RH, te su ih zatočili, ispitivali i tukli, pri čemu je on osobno tukao svu trojicu.
Za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 godina, a za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH kazna zatvora u trajanju od 6 godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 godina.
Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-14/04-129 od 22. srpnja 2004. godine pogledajte ovdje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske 20. rujna 2005. godine odbio je žalbe opt. Stokana Sekanića i državnog odvjetnika kao neosnovane te je potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Presudu VSRH broj I Kž 968/04-6 od 20. rujna 2005. godine pogledajte ovdje.