Zločin u Baćinu

 

Postupak protiv Branka Dmitrovića, Slobodana Borojevića, Milinka Janjetovića, Momčila Kovačevića, Steve Radunovića, Veljka Radunovića, Katice Pekić, Marina Krivošića i Stevana Dodoša za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Predmet je sa Županijskog suda u Sisku delegiran Županijskom sudu u Rijeci.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljenicima (od 1. do 4.) se stavlja na teret da su u cilju etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina zajedno sa sada pok. Stevom Borojevićem zv. Gadafi od 18. do 21. listopada 1991. isplanirali i sastavili popis preostalog stanovništva u mjestima Cerovljani i Hrvatska Dubica i zapovijedili njihovo ubijanje, dok su okrivljenici (od 5. do 9.) temeljem navedene zapovijedi kao njima podređeni, i temeljem sastavljenog popisa u Vatrogasne domove u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici priveli i zatočili najmanje sedamdeset civilnih osoba hrvatske nacionalnosti. Od navedenog je broja zahvaljujući intervencijama rodbine i prijatelja pušteno na slobodu najmanje deset osoba, a nakon toga su preostali civili (najmanje 56) koji su bili zatočeni u Vatrogasnom domu u Hrvatskoj Dubici 21. listopada 1991. autobusom uz oružanu pratnju odvezeni u Baćin gdje su ih pripadnici policijskih postrojbi “Milicije SAO Krajine” pod rukovodstvom sada pok. zapovjednika Milicije Steve Borojevića zv. Gadafi na predjelu zv. “Skelište” ubili automatskim vatrenim oružjem.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku KT-89/94 od dana 29. listopada 2010. godine možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: K- 32/2010

Vijeće: sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica Vijeća, sutkinja Ljubica Balder, članica Vijeća, sudac Željko Mlinarić, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku KT-89/94 od dana 29. listopada 2010. godine

Zastupnik optužbe: Stipe Vrdoljak, ŽDO u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Branko Dmitrović – 1. okrivljeni, Slobodan Borojević – 2. okrivljeni, Milinko Janjetović – 3. okrivljeni, Momčilo Kovačević – 4. okrivljeni, Stevo Radunović – 5. okrivljeni, Veljko Radunović – 6. okrivljeni, Katica Pekić – 7. okrivljena, Marin Krivošić – 8. okrivljeni i Stevan Dodoš – 9. okrivljeni

8. okrivljeni Marin Krivošić jedini je sudu dostupan optuženik. Izručen je iz Crne Gore i nalazi se u pritvoru.

Branitelji optuženika: Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Siska – braniteljica po službenoj dužnosti 1. okr.; Vinko Dizdar, odvjetnik iz Novske, izabrani branitelj 2. okr.; Snježana Drvodelić, odvjetnica iz Petrinje, braniteljica po službenoj dužnosti 3. okr.; Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska, braniteljica po službenoj dužnosti 4. okr.; Danko Kovač, odvjetnik iz Siska, branitelj po službenoj dužnosti 6. okr.; Mario Milardović, odvjetnik iz Siska, branitelj po službenoj dužnosti 7. okr.; Zorko Konstanjšek, odvjetnik iz Siska, branitelj po službenoj dužnosti 8. okr.; Berislav Balenović, odvjetnik iz Siska, branitelj po službenoj dužnosti 9. okr.

Punomoćnici oštećenika: nitko

Žrtve: Antun Švračić, Marija Švračić, Josip Antolović, Marija Batinović, Nikola Lončarić, Soka Pezo, Mijo Čović, Ana Ferić, Stjepan Sabljar, Terezija Kramarić, Filip Jukić, Antun Djukić, Marija Djukić, Ana Dikulić, Mijo Krnić, Antun Mucavac, Katarina Vladić, Marija Milašinović, Marija Jukić, Marija Šestić, Antun Krivaić, Ana Tepić, Veronika Jukić, Soka Volarević, Kata Lončar, Marija Antolović, Katarina Alavančić, Kata Ferić, Juraj Ferić, Terezija Alavančić, Barbara Kropf, Ana Piktija, Pavao Kropf, Ruža Dikulić, Veronika Stanković, Ivan Kulišić, Sofija Dikulić – svi iz Hrvatske Dubice; Ana Blinja, Andrija Likić, Ana Lončar, Josip Blinja, Kata Blinja – svi iz Cerovljana; Mara Čorić iz Predora i trinaest za sada još neidentificiranih osoba.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješanjem od 12. travnja 2011. prihvatio prijedlog DORH-a te izmjestio predmet sa Županijskog suda u Sisku na Županijski sud Rijeci.

 

Županijski sud u Rijeci

Broj predmeta: K-Rz-2/11

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća, sudac Sudac Zoran Sršen, član Vijeća, sutkinja Srebrenka Šantić, članica Vijeća

Zastupnik optužbe: Doris Hrast, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Branitelji: – Anton Denona, odvjetnik iz Rijeke, branitelj po službenoj dužnosti prvookrivljenog Dmitrovića; – Vinko Dizdar, odvjetnik iz Novske, izabrani branitelj drugookrivljenog Borojevića; – Aris Šarunić, odvjetnik iz Rijeke, branitelj po službenoj dužnosti trećeokrivljenog Janjetovića; – Vesna Trifunović, odvjetnica iz Rijeke, braniteljica po službenoj dužnosti četvrtookrivljenog Kovačevića; – Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke, branitelj po službenoj dužnosti petookrivljenog Steve Radunovića; – Klaudio Dekleva, odvjetnik iz Rijeke, branitelj po službenoj dužnosti šestookrivljenog Veljka Radunovića; – Ružica Spasojević, odvjetnica iz Rijeke, braniteljica po službenoj dužnosti sedmookrivljene Katice Pekić; – Milenko Škrlec, odvjetnik iz Rijeke, izabrani branitelj osmookrivljenoga Marina Krivošića; – Ljubo Kostić, odvjetnik iz Rijeke, branitelj po službenoj dužnosti devetookrivljenoga Stevana Dodoša

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BAĆIN izvještaji s praćenja suđenja

Predmet je delegiran Županijskom sudu u Rijeci. Glavna rasprava pred Županijskim sudom u Rijeci započela je 2. svibnja 2012. godine.

BAĆIN izvjestaji s praćenja rasprave na Žs Rijeka

PRESUDA

Dana 11. ožujka 2013. godine objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci kojom su sedmorica okrivljenika proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Branko Dmitrović na 15 godina, Slobodan Borojević na 15 godina, Milinko Janjetović na 20 godina, Momčilo Kovačević na 20 godina, Stevo Radunović na 20 godina, Veljko Radunović na 20 godina i Stevan Dodoš na 15 godina. Nijedan od navedenih optuženika nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Optužba je odbijena u odnosu na Dragicu Pekić i Marina Krivošića, jedinog optuženika dostupnog hrvatskom pravosuđu, jer je prethodno optužba u odnosu na njih izmjenjena. Izmjenjenom optužnicom teretilo ih se za počinjenje kaznenog djela oružane pobune pa su na njih primjenjene odredbe Zakona o općem oprostu. Marin Krivošić pušten je iz pritvora.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Dana 11. ožujka 2013. godine, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci četvoricu optuženika: Milinka Janjetovića, Momčila Kovačevića, Stevu Radunovića i Veljka Radunovića osudilo je na po 20 godina zatvora, a trojicu optuženika: Branka Dmitrovića, Slobodana Borojevića i Stevana Dodoša na po 15 godina. Sva sedmorica nedostupni su hrvatskom pravosuđu i suđeno im je u odsutnosti.

Nakon izmjene pravne kvalifikacije kaznenog djela u optužnici na oružanu pobunu, optužba za Katicu Pekić i Marina Krivošića, jedinog optuženika dostupnog sudu, je odbijena.

Visinu kazne Vijeće je obrazložilo brojem žrtava (ubijeno je najmanje 76 starijih osoba), njihovom ranjivošću te načinom izvršenja zločina i nedostatkom pijeteta. Utvrđeno je da su neka tijela ubijenih ležala na mjestu pogubljenja i do 15 dana te da su stražari čuvali to mjesto mjesecima nakon počinjenja zločina. Tijekom suđenja saslušano je 175 svjedoka. Još 50 svjedoka, koji su preminuli do glavne rasprave, dalo je iskaze u istrazi. Vijeće smatra dokazanim da su baš optuženici (3., 4., 5., 6., i 9.) neposredni počinitelji zločina te da je dokazana i odgovornost prvo i drugo okrivljenog.

Optužnica

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 29. listopada 2010. godine optužnicu protiv devetero okrivljenika zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Branka Dmitrovića, Slobodana Borojevića, Milinka Janjetovića i Momčila Kovačevića teretilo se da su od 18. do 21. listopada 1991. godine, u cilju etničkog čišćenja za trajanja međunarodnog sukoba na području Republike Hrvatske, isplanirali i sastavili popis preostalog stanovništva hrvatske nacionalnosti u mjestima Cerovljani i Hrvatska Dubica i zapovjedili njihovo ubijanje, dok su ostali okrivljenici (Stevo Radunović, Veljko Radunović, Katica Pekić, Marin Krivošić i Stevan Dodoš) kao njima podređeni, temeljem navedene zapovijedi i temeljem sastavljenog popisa 19. i 20. listopada 1991. godine priveli i zatočili najmanje šezdeset i šest civilnih osoba hrvatske nacionalnosti u Vatrogasne domove u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici. Od navedenog je broja, zahvaljujući intervencijama rodbine i prijatelja, pušteno na slobodu deset osoba, dok je preostalih pedeset i šest osoba koje su bile zatočene u Vatrogasnom domu u Hrvatskoj Dubici, 21. listopada 1991. godine autobusom uz oružanu pratnju odvezeno u Baćin gdje su ih pripadnici policijskih postrojbi „Milicije SAO Krajine“ pod rukovodstvom sada pok. zapovjednika Milicije Steve Borojevića na predjelu zv. Skelište ubili hicima iz automatskog vatrenog oružja.

Nakon provedenog dokaznog postupka, dana 7. ožujka 2013. godine, zastupnik optužbe izmijenio je činjenični, a za neke okrivljenike i pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. Tako se prvookrivljenog Dmitrovića i drugookrivljenog Borojevića tereti da su, kao nositelji civilne i vojne vlasti, znali a nisu poduzeli sve potrebne mjere da spriječe izvršenje zločina, kao i da nakon izvršenja nisu poduzeli ništa da se počinitelji pronađu i kazne, te su na taj način počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva (čl. 120. OKZ RH u svezi sa čl. 28. st. 2. OKZ RH), a sedmookrivljenu Katicu Pekić i osmookrivljenog Marina Krivošića da su svojim radnjama privođenja civila i čuvanja straže pred Vatrogasnim domom u Hrvatskoj Dubici počinili kazneno djelo oružane pobune (čl. 235. KZ RH).

O postupku pred Županijskim sudom u Rijeci

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 12. travnja 2011. godine prihvatio prijedlog DORH-a da se postupak vodi pred Županijskim sudom u Rijeci, koji je 20. prosinca 2011. godine riješio da se svim okrivljenicima, osim prisutnom Marinu Krivošiću, sudi u odsutnosti.

U iznimno složenom postupku protiv devetero okrivljenih, tijekom kojeg je ispitano 175 svjedoka, od kojih su mnogi ispitani vanraspravno, jer zbog bolesti ili starosti nisu mogli doći na Sud te ih je Vijeće saslušavalo na Općinskom sudu u Kostajnici (bližem njihovom prebivalištu od Županijskog suda u Rijeci) ili u njihovom domu ili prostoru gdje borave. Uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka dani tijekom istrage, koji su u međuvremenu preminuli. Nekoliko svjedoka ispitano je zamolbenim putem pred Višim sudom u Beogradu i u Tužilaštvu u Banja Luci, od koji su neki tijekom istrage bili osumnjičeni i uhićeni u razdoblju između 2007. i 2010. godine, ali je zbog nedostatka dokaza istraga protiv njih obustavljena. Oko 70 svjedoka saslušano je u svojstvu oštećenika. Mnogi od njih su po prvi put iznosili uglavnom indirektna saznanja o usmrćenju svojih srodnika. Najveći dio njih je postavio imovinsko-pravne zahtjeve. Iz postupka je razvidno da većina svjedoka koji su u inkriminirano vrijeme živjeli u selima u kojima je zločin počinjen, zbog nekih razloga (da li straha za vlastitu sigurnost, zaštite bliskih srodnika ili nečega trećeg) ne žele svjedočiti o svojim saznanjima o događajima koji su se odvijali od 18. do 21. listopada 1991. godine, kao i prije ili poslije tog razdoblja. Saslušana su četiri sudsko-medicinska vještaka koji su vršili pregled tijela tijekom i nakon ekshumacije u Baćinu od 13. ožujka 1997. do 4. travnja 1997. godine.

Izvršen je uvid u brojnu materijalnu dokumentaciju sudskog spisa: popis nestalih osoba s područja općine Hrvatska Kostajnica, koju je sastavio djelatnik općine 1.3.2003. godine, na kojem je navedeno 104 nestale osobe iz Baćina, Cerovljana i Kostajnice; dokumentacija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, pronađena nakon VRA „Oluja“, primjerice: službena bilješka UN-a „Norvežani pronašli kostur te dva para cipela i gumene čizme u Baćinu“, 6.8.1991. godine Milan Martić imenuje Branka Dmitrovića komandantom TO Kostajnice, 8.10.1991. godine naredba Branka Dmitrovića o postupanju s ratnim zarobljenicima (da se isti prevezu u logore u Glini, Vojniću i Dvoru na Uni), izvještaji o čišćenju ustaških uporišta u Stazama, Selištu, Majuru, Baćinu…, 12.10.1991. godine izvještaj Steve Borojevića Milanu Martiću o čišćenju Cerovljana, zatim Višnice, Jušnice, u kojima se spominje da je Slobodan Borojević tukao topovima, spisak pripadnika TO Kostajnica, dopis PP Glina o smrti Steve Borojevića 28.03.1993. na području BiH, sahranjen u Donjim Kukuruzarima, …

Prikazane su DVD snimke sa različitim sadržajima: snimak srpskih postrojbi u Posavini u ljeto 1992. godine, Glini 1992. godine, Medačkom džepu 1993. godine, Okučanima 1994. godine, govor Vojislava Šešelja u srpnju 1995. u Glini, govor Branka Dmitrovića 11. kolovoza 1995. godine, dolazak Milana Martića u Dubicu.

Prvostupanjski postupak je započeo 2. svibnja 2012. godine. Ročišta glavne rasprave ili vanraspravnih saslušanja zakazivana su u redovnim intervalima, dostatnim za pripremanje obrane. Okončan je osam mjeseci od započinjanja te je primjer razumnog trajanja sudskog postupka, tim više jer je prisutni okrivljenik bio u pritvoru.

Suđenje u odsutnosti

Županijski sud u Rijeci 20. prosinca 2011. godine donio je rješenje da se svim okrivljenicima, osim prisutnom Marinu Krivošiću, sudi u odsutnosti. Za svim nedostupnim okrivljenicima izdane su međunarodne tjeralice.

Nedostupni okrivljenici koji danas žive u Srbiji te Bosni i Hercegovini bili su upoznati s vođenjem ovog kaznenog postupka i dali su svoje obrane pred Višim sudom u Beogradu i Tužilaštvom u Banja Luci, dok trojica okrivljenika koji prebivaju u Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama nisu dali svoje obrane.

Tijekom postupka pročitane su obrane: prvookrivljenog Branka Dmitrovića, dana 1. srpnja 2008. godine pred Višim sudom u Beogradu; četvrtookrivljenog Momčila Kovačevića, dana 24. lipnja 2008. godine pred Okružnim tužilaštvom u Banja Luci, Podružnoj kancelariji Prijedor, u kojoj je naveo da je bio samo pisar pod zapovjedništvom Steve Radunovića i Branka Dmitrovića, da je RH tražila njegovo izručenje, što je BiH odbila; devetookrivljenog Stevana Dodoša, dana pred Okružnim tužilaštvom u Banja Luci.

Iz spisa su kao nezakonite izdvojene obrane drugookrivljenog Slobodana Borojevića i sedmookrivljene Katice Pekić, dane pred Okružnim tužilaštvom u Banja Luci, jer su obrane dali bez prisutnosti odvjetnika. Tijekom suđenja, iz spisa je izdvojen i iskaz/službena zabilješka razgovora Milinka Janjetovića s djelatnicima PU sisačko-moslavačke.

Osmookrivljeni Marin Krivošić je obranu danu tijekom istrage nadopunio navodima da kritičnih dana nije bio u Dubici, već na pogrebu svoga šogora. Nije mu poznato zbog čega ga Slavko Kuček spominje kao osobu koja ga je sprovela dan nakon puštanja iz Vatrogasnog doma, jer se to dogodilo 16. listopada 1991. godine. Nije mu poznato zbog čega ga svjedoci spominju kao osobu koja je skupljala civile u Vatrogasni dom. Nije mu poznato da je i nakon zločina mjesto počinjenja bilo čuvano i obilježeno žutim trakama.

Sagledavajući kompleksnost postupka, činjenicu da se radi o jednom od najtežih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata, protek vremena od počinjenja, nemogućnost očuvanja dokaza, ozbiljan pristup obrani branitelja postavljenih po službenoj dužnosti, nemogućnost da se dokazi ustupe i ovaj postupak provede u nekoj od država u regiji zbog prebivanja okrivljenih u različitim državama te potrebe oštećenih da se rasvijetle okolnosti usmrćenja njihovih bliskih srodnika, smatramo da je bilo opravdano suditi u odsutnosti osmero okrivljenih.

Ne bis in idem u odnosu na okrivljenog Milinka Janjetovića

Kao prethodno pravno pitanje ovom postupku pojavilo se pitanje dopustivosti optuženja trećeoptuženog Milinka Janjetovića.

Županijski sud u Rijeci 29. ožujka 2012. godine obustavio je kazneni postupak protiv optuženog Milinka Janjetovića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva po predmetnoj optužnici, smatrajući da se u konkretnom slučaju u odnosu na Milinka Janjetovića radi o presuđenoj stvari. Naime, Općinski sud u Hrvatskoj Kostajnici je primjenom Zakona o općem oprostu 15. lipnja 2005. godine obustavio postupak protiv Janjetovića i protiv Jovana Jerinića vođen zbog kaznenog djela udruživanja radi neprijateljske djelatnosti iz članka 241. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske. Obrazlažući stav da se radi o presuđenoj stvari, Županijski sud u Rijeci je naveo da se u oba postupka radi o jednom te istom događaju koji se stavlja na teret opt. Janjetoviću.

No VSRH je 18. travnja 2012. godine prihvatio žalbu državnog odvjetnika, ukinuo rješenje Županijskog suda u Rijeci o obustavi postupka te odredio da se kazneni postupak protiv Janjetovića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 29. listopada 2010. godine ima nastaviti. VSRH je smatrao da između radnji opisanih u optužnicama postoji značajno podudaranje u vremenu i mjestima počinjenja (u optužnicama su poimence navedene iste trideset i četiri žrtve), no da je očigledno da radnje iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 29. listopada 2010. godine predstavljaju konkretizirane radnje počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, da je opis radnji individualiziran u odnosu na sve optuženike, da je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrijekom izuzeto od primjene Zakona o općem oprostu pa da odluka kojom se kazneni postupak obustavlja nije valjan temelj za primjenu odredaba o zabrani ponovnog suđenja niti prava da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari.

Trajanje pritvora okrivljenom Marinu Krivošiću

Osmookrivljeni Marin Krivošić se tijekom suđenja nalazio u pritvoru. Uhićen je u Crnoj Gori 8. lipnja 2010. godine. Hrvatskoj je izručen 27. kolovoza 2010. godine. Nakon izmjene pravne kvalifikacije kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret i obustave postupka, Marin Krivošić je nakon 2 i pol godine provedene u pritvoru pušten na slobodu.

Iako je nesporno da je prvostupanjski postupak proveden unutar razumnog roka, od uhićenja Marina Krivošića do početka suđenja prošlo je gotovo dvije godine, što bi mogla biti povreda prava na suđenje u razumom roku, propisana čl. 5. (Pravo na slobodu i sigurnost) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.