Zločin granatiranjem Šibenika (opt. Slavko Lisica i dr.)

Postupak protiv Slavka Lisice, Milorada Rađenovića i Svetozara Muškinje, za kazeno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Županijski sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-10/92

Raspravno vijeće: sudac Ivo Vukelja, predsjednik Vijeća, sudac Joško Livaković, član Vijeća, suci porotnici Davor Ćaleta-Car, Ivana Copić i Jere Ruda, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva Šibenik broj KT-23/91 od 22. svibnja 1992., izmijenjena 13. veljače 1993. godine

Optuženici: Slavko Lisica, Milorad Rađenović i Svetozar Muškinja, nedostupni

Branitelj optuženih: Ivan Grgac, odvjetnik iz Šibenika

Žrtva – ubijena: Marija Krainz

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-10/92 od 10. lipnja 1998. godine optuženik Slavko Lisica proglašen je krivim što je od 16. do 23. rujna 1991. godine naređivao podčinjenima borbena djelovanja po civilnim objektima i osobama, spomenicima kulture, industrijskim i drugim gospodarskim objektima na području grada Šibenika, pa je kao komandir oklopnih i topničkih jedinica u sastavu 9. kninskog korpusa, primivši naredbu za borbeno djelovanje od komandira korpusa Ratka Mladića, izdao naređenje na temelju kojeg je iz tenkova, oklopnih vozila i minobacača lociranih na području šibenskog mosta, te haubica ukopanih kod naselja Gaćelezi i Dragišići ispaljen velik, točno neutvrđeni broj granata na Šibenik, uslijed čega je poginula jedna ženska civilna osoba, oštećena je katedrala Sv. Jakova, crkva Sv. Frane, samostan Sv. Frane, Biskupska palača, Nova crkva, tvrđava Sv. Mihovila, Knežev dvor – spomenici kulture I kategorije, crkva Sv. Ane, Palača Šižgorić-Galbijani, kuća Chiabo, zgrada teatra, kuća Iljadica, Mala Logga – spomenici kulture, oštećen velik broj grobova, nadgrobnih ploča i spomenika na starom gradskom groblju, oštećena gradska Vijećnica, crkva Sv. Ivana, crkva Sv. Vida, objekti i oprema TLM “Boris Kidrič”, “Vinoplod-Vinarije”, objekti TEF-a, tvornice plastičnih prerađevina “Poliplast”, “Izgradnje”, RO “Luka”, hoteli “Jadran” i “Krka”, objekti, oprema i 120 vozila “Autotransporta”.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Nasuprot tome, prema optuženicima Miloradu Rađenoviću i Svetozaru Muškinji optužba je odbijena, s obzirom da je državni odvjetnik tijekom glavne rasprave odustao od optužbe protiv njih dvojice.

Do odustanka od optužbe teretilo ih se da od 16. do 23. rujna 1991. kao komandiri baterija minobacača cal. 82 mm, borbeno raspoređenih na prostoru vojarne “Rade Končar”, izdali naređenje posadama baterija minobacača da otvore vatru po gradu i gospodarskim objektima.

Presudu Županijskog suda u Šibeniku pogledajte ovdje.

PRESUDA VSRH

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I-Kž-363/1999-3 od 4. rujna 2001. godine odbijena je kao neosnovana žalba opt. Slavka Lisice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.