Zločin granatiranjem Osijeka, Višnjevca i Josipovca (opt. Miloš Lončar)

Postupak protiv Miloša Lončara, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-18/02

Raspravno Vijeće: sudac Dragan Poljak, predsjednik Vijeća; sudac Nikola Sajter, član Vijeća; suci porotnici Milan Balaš, Ivica Tot i Paula Bertić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-83/2001 od 19. veljače 2002. godine. Pogledajte je ovdje. Optužnica je djelomično izmijenjena na ročištu za glavnu raspravu od 12. lipnja 2002.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Miloš Lončar, prisutan

Branitelj optuženika: Stevan Doboš, odvjetnik iz Osijeka

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 12. lipnja 2002. godine optuženi Miloš Lončar proglašen je krivim što je od rujna 1991. do svibnja 1992. u okupiranoj Baranji, stupivši u tzv. Teritorijalnu obranu Istočne Slavonije i Baranje, kao pripadnik jedne topničke postrojbe, u zajedničkom djelovanju s drugim sličnim postrojbama, postupajući po naredbama “komande – štaba”, u više navrata izdavao operativne zapovijedi da se s paljbenog položaja u blizini Darde otvara topnička vatra, iako je mogao znati da se ove odnose na napad na naselja, uslijed čega je u gradu Osijeku i prigradskim naseljima Josipovcu i Višnjevcu stradao velik broj civila, velik broj civila je teško tjelesno ozlijeđen, a došlo je i do uništenja i oštećenja većeg broja stambenih, gospodarstvenih, prosvjetnih, kulturnih, vjerskih i infrastrukturnih objekata te je počinjena materijalna šteta velikih razmjera.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-18/02-110 od 12. lipnja 2002. godine pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske 6. svibnja 2003. godine odbio je žalbe državnog odvjetnika i opt. Miloša Lončara kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH broj I Kž-791/02-6 od 6. svibnja 2003. godine pogledajte ovdje.