Objavljeno 20.12.2023. | Tena Mur
Pripadnike jedne od najugroženijih skupina našeg društva, korisnike i korisnice zajamčene minimalne naknade (ZMN), država tjera na prisilan rad – istaknuli su na Međunarodni dan ljudske solidarnosti iz Centra za nenasilje, mir i ljudska prava – Osijek (CZMOS) i Centra za mirovne studije (CMS).
Naime, korisnici zajamčene minimalne naknade su samci ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, niti ta sredstva mogu osigurati prihodom ili prodajom svoje imovine. Iznos koji mjesečno dobivaju je 132,72 eura (1.000 kuna), a od prvog će siječnja iznositi 150 eura – neupitno je da taj iznos nije dostatan za život. No, Zakon o socijalnoj skrbi (ZoSS) još uz to djelomično radno sposobnim i radno sposobnim korisnicima ZMN-a prijeti ukidanjem ZMN-a ako se ne odazovu na rad za opće dobro bez naknade – besplatni rad na kojem im nisu garantirana najosnovnija radnička prava. „Ljude koji su u situaciji da primaju 132,72 eura da bi mogli preživjeti tjera se da rade, ali ne kako bi dodatno zaradili, nego da im se i tih 132,72 eura ne bi ukinulo“, naglasila je Tea Radović iz Centra za mirovne studije.
„Takvo uvjetovanje novčane socijalne pomoći u državi koja je ustavom definirana kao socijalna upitno je iz ustavne i ljudskopravaške perspektive“, istaknula je Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Stoga su ove dvije organizacije danas Ustavnom sudu predale zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi ZoSS-a koje se tiču mjere rada za opće dobro bez naknade.
„Provedba mjere rada za opće dobro bez naknade nije zaposlenje niti uključivanje u tržište rada, već prisilan rad koji korisnici moraju prihvatiti, inače im se u potpunosti ili djelomično ukida zajamčena minimalna naknada. Ovom mjerom ne potiče se njihovo uključivanje na tržište rada. Osoba koja je prisiljena raditi 4 sata dnevno cijeli mjesec, ne može istovremeno tražiti posao, slobodno birati svoje zaposlenje ili sudjelovati u programima prekvalifikacije“, naglasila je Havelka i dodala kako je prema trenutnim podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tijekom 2023. doneseno 46 pravomoćnih rješenja o ukidanju ili umanjenju zajamčene minimalne naknade zbog neodazivanja na rad za opće dobro bez naknade. Ponovno pravo na ZMN stječu tek nakon šest mjeseci.
Iako je mjera postojala i ranije, njeno provođenje u većoj je mjeri započelo donošenjem novog Zakona o socijalnoj skrbi koji je u primjeni od siječnja 2023. jer je njime provođenje mjere stavljeno u obvezu jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave. Radović je istaknula kako CZMOS i CMS ne staju na predaji zahtjeva za ocjenu ustavnosti, već provode i projekt Impact4values: Rad za opće dobro bez naknade – Socijalna (NE)pravda?! kojem je cilj brisanje spornih odredbi iz ZoSS-a: „Smatramo da je sramotno da u 21. stoljeću jedna zemlja koja Ustavom garantira ljudska prava provodi prisilni rad“, napomenula je. U sklopu projekta istražuju kako i gdje se mjera provodi jer su imali jasne indicije, a one su se do sad već i potvrdile, da se mjera neujednačeno provodi u praksi i da jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave koje provode, kao i područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji odlučuju o ukidanju ili smanjenju ZMN-a, na različite načine interpretiraju ZoSS. Uz to, CZMOS i CMS pružaju podršku korisnicima koji su pozvani na rad za opće dobro bez naknade pružanjem besplatne pravne pomoći.
Sandra Kasunić iz CMS-a osvrnula se na položaj ekonomskih i socijalnih prava u Republici Hrvatskoj, istaknuvši da se ona i dalje tretiraju kao drugorazredna, iako su garantirana Ustavom. „Pravo na rad, pravo na adekvatne radne uvjete, pravo na socijalnu zaštitu i ostala ekonomska i socijalna prava istovjetna su građanskim i političkim pravima, dakle slobodi udruživanja, slobodi govora, pravu na život i ostalim pravima“, naglasila je.
Kasunić je dodala kako se Republika Hrvatska svojim Ustavom, ali i ratifikacijom međunarodnih dokumenata obvezala poštivati, štiti i ispunjavati ekonomska i socijalna prava te kako je ovaj problem primjer neodvojivosti ekonomskih i socijalnih prava od građanskih i političkih.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti podržala je i odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić koja je istaknula kako je socijalna pravda jedna od temeljnih vrijednosti Republike Hrvatske - a nju su svi dužni poštivati i štititi. U tom je smislu ukazala na važnost organizacija civilnog društva kao branitelja ustavnih vrijednosti koje reagiraju u situacijama kad to zakonodavac propušta činiti. “Kada zakon o socijalnoj skrbi ima odredbu koja je protuustavna, time prekida sponu efikasne vladavine prava koja povezuje Ustav i svakog građanina Republike Hrvatske”, zaključila je.
Projekt provodimo u okviru I4V programa.
Projekt sufinancira Europska unija.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
#impact4values
