RADOVAN KARADŽIĆ PROGLAŠEN KRIVIM I OSUĐEN NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 40 GODINA

Dana 24. ožujka 2016. godine Raspravno vijeće MKSJ objavilo je nepravomoćnu presudu kojom je Radovan Karadžić proglašen krivim i osuđen, sukladno pravilima MKSJ o kumulativnim osudama, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od od 40 godina zatvora.

Proglašen je krivim za 10 od 11 točaka optužnice.

Odluka Raspravnog vijeća (neprvomoćna presuda):

– jedna točka optužbe:

oslobođenje od optužbe za genocid u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornnik) u kojima je po navodima optužbe razina zločina eskalirala do genocida. Istu odluku  MKSJ je donio u pravomoćno završenom predmetu Stakić i Brđanin.

– deset točaka optužbe:
osuda temeljem individualne kaznene odgovornosti, u kontekstu četiri povezana udružena zločinačka pothvata (u daljem tekstu UZP) , za genocid, zločine protiv čovječnosti (po svim točkama optužnice) i kršenje zakona i običaja ratovanja (po svim točkama optužnice) i to:

trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem prislinog raseljavanja nesrba, organiziranjem sustava za zlostavljanje i zatočenje u 50 zatočeničkih objekata kontituirano, ubijanja masovnih razmjera, velika pljačka nesrpske imovine, korišćenje zatočenika kao živog štita, razaranje više džemija, sakralnih objekata i kulturnih spomenika, stalno davanje lažnih informacija u kontekst stvaranja okruženja za sustavno činjenje zločina čime se ostvarivao cilj  – sveobuhvatnog UZP-a

pokretanja i provedba kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom

uzimanja pripadnika Ujedinjenih naroda kao talaca kako bi se NATO prisilio na prekid zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Radovan Karadžić, pored Ratka Mladića, djelovao je i u dogovoru s drugim sudionicima zločinačkih pothvata, uključujući: Momčila Krajišnika, Slobodana Miloševića, Biljanu Plavšić, Nikolu Koljevića, Miću Stanišića, Momčila Mandića, Jovicu Stanišića, Franka Simatovića, Željka Ražnatovića, Vojislava Šešelja, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, koristeći se, prije svega za neposredno počiniteljstvo, političkom i državnom strukturom bosanskih Srba, pripadnicima MUP-a, VRS-e JNA, VJ-e, TO-e, MUP-a Srbije, srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne, kao i lokalnim bosanskim Srbima, što je Sud utvrdio izvan razumne sumnje.