Priopćenje Centra za mir Osijek u povodu rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihailovića

Odluka Višeg suda u Beogradu, kojom je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihailovića, te kojom se poništava Presuda Vojnog vijeća Vrhovnog suda FNRJ od 15. srpnja 1946. godine, duboko je nehumana, necivilizacijska i nadasve štetna, a osim toga i pravno je upitna.

Dragoljub Draža Mihailović osuđen je za suradnju s nacifašistima, za zločine koje su počinili pripadnici njemu podređenih četničkih jedinica. Uspoređivati pravne standarde iz vremena nakon Drugog svjetskog rata i pravne standarde danas, pravni je nonsens. Mnogi instituti međunarodnog humanitarnog prava u vrijeme suđenja rečenom osuđeniku nisu postojali, razvijeni su kasnije, i to upravo kao odgovor na ogromna stradanja i ljudske žrtve Drugog svjetskog rata. Na žalost u to vrijeme nisu postojale niti odredbe o genocidu, niti odredbe o ratnom zločinu, modalitetima toga zločina, žrtvama toga zločina, tek su se razvijale u pravnoj znanosti i praksi.

Rehabilitirati osobu čiji podređeni su ubijali, klali, silovali civile, ranjenike, osobu koja je otvoreno surađivala sa nacifašistima u Drugom svjetskom ratu, te na taj način direktno odgovorna za stradanje stotina tisuća ljudi, civilizacijska je sramota.

Navodni razlozi za donošenje odluke o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića i proglašenje istoga za nevinog, sramota je za svako iole ozbiljno pravosuđe, koje sebe želi zvati neovisnim j profesionalnim. Opravdavati takvu odluku riječima da je presuda izrečena Dragoljubu Draži Mihailoviću donesena u nezakonitom postupku iz političkih i ideoloških razloga u svojoj biti je duboko nehumana, pravno upitna, te daleko od standarda pravičnog suđenja.

U ovom postupku glas žrtve nije bio važan, dokazi o počinjenim zločinima nisu bili važni, dokazi o suradnji s nacifašistima, također nisu bili važni. Očito da sudskom vijeću pravo žrtava, sudbine žrtava, dostojanstvo žrtava, nije bilo u fokusu. Fokus je bila „žrtva“ uprizorena u liku i djelu Dragoljuba Draže Mihailovića.

U vrijeme kada Europa obilježava 70 godina od pobjede nad fašizmom, mračnjaštvom i uzrokom patnji i stradanja milijuna ljudi, odluka Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića je zastrašujuća. Je li to primjereno zemlji koja teži postati punopravnom članicom EU? Vraćaju li se aveti prošlosti na prostor gdje, na žalost, još uvijek rane iz Drugog svjetskog rata nisu zacijelile, a nove su otvorene tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, rata u Bosni i Hercegovini, rata na Kosovu, te nedavnih događaja u Kumanovu u Makedoniji?

Ova presuda, osim što je bolna za žrtve, članove obitelji ubijenih, zaklanih, silovanih tijekom četničkog divljanja i otvorenog savezništva sa fašistima i nacistima, zasigurno će biti povodom novih destabilizacija u odnosima država na prostoru bivše Jugoslavije. Takvom presudom nanosi se šteta procesima suočavanja s prošlošću na prostorima i u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Dragoljub Draža Mihailović, htjeli to ili ne priznati njegovi pristaše, zločinac je, čije su postrojbe i pripadnici ubijali, klali i silovali civilno stanovništvo, ranjenike, ratne zarobljenike, koji je otvoreno surađivao sa nacifašistima. O tome postoje zapisi, ali postoji i usmena predaja, pamćenje onih koji su preživjeli, koji se s jezom sjećaju scena koje su vidjeli i doživjeli. Poema „Jama“, hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, žrtve četničkog zločina 1943. godine, upravo je to živo sjećanje i potresno svjedočanstvo zla vremena čiji je jedan od suvremenika zločinac Dragoljub Draža Mihailović.

Članice i članovi Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek