Objavljeno 28.11.2013. | Admin
Optuženik Antun Gudelj
Na Županijskom sudu u Osijeku donesena je presuda u postupku koji se vodio protiv Antuna Gudelja, kojeg se teretilo da je počinio krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. OKZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. OKZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH. Proglašen je krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.
Radilo se o ponovljenom postupku.
– Gudelj je 1994. g., u odsutnosti (nalazio se u bijegu – Australija ), pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog navedenih kaznenih djela. Na takvu presudu žalbe su uložili ŽDO u Osijeku i branitelj opt. Gudelja.
– Gudelja je Hrvatskoj izručila SR Njemačka u veljači 1996. g. Uhićen je u studenom 1995 g. na temelju međunarodne tjeralice.
– 7. ožujka 1996.g. Vrhovni sud RH, po službenoj dužnosti, rješenjem ukida prvostupanjsku pobijanu presudu, te predmet vraća na ponovno suđenje jer u tijeku žalbenog postupka nalazi da je nastupila mogućnost da se optuženiku ponovo sudi u njegovoj prisutnosti. Istim rješenjem Gudelju se produžuje pritvor.
– 4. studenog 1996.g. Gudelj podnosi zahtjev za obustavu kaznenog postupka primjenom Zakona o općem oprostu.
– 3. veljače 1997.g. izvanraspravno vijeće ŽS u Osijeku odbija Gudeljev zahtjev.
– 22. svibnja 1997.g Vrhovni sud RH uvažava Gudeljevu žalbu na rješenje ŽS u Osijeku, isto preinačuje, te temeljem Zakona o općem oprostu protiv Gudelja obustavlja kazneni postupak i ukida pritvor. Gudelj odlazi u Australiju.
– u lipnju 1997.g ošt. Jadranka Reihl-Kir podnosi ustavnu tužbu protiv rješenja o obustavi postupka, a državni odvjetnik 16. rujna protiv istog rješenja podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti.
– 10.studenoga 2000.g. VS RH presudom broj: Kzz-16/97-4 utvrđuje da je ZZZ osnovan i da je rješenjem VS RH broj: I Kž-102/97-4 povrijeđen zakon u korist opt. Antuna Gudelja, ne dirajući u pravomoćnu presudu budući da je ZZZ podignut na štetu optuženika.
– 14. ožujka 2001.g. Ustavni sud RH usvaja ustavnu tužbu Jadranke Reihl-Kir, te ukida rješenje VS RH broj Kž-102/97-4 od 22. svibnja 1997.g. i predmet vraća VS RH na ponovni postupak.
-11. travnja 2001.g VS RH odbija žalbu opt. Gudelja podnesenu protiv rješenja ŽS u Osijeku od 3. veljače 1997.g. kao neosnovanu.
-nakon što je nastavljen postupak, ŽS u Osijeku, na prijedlog ŽDO u Osijeku, 18. lipnja 2001.g protiv opt.
Antuna Gudelja određuje pritvor, te raspisuje međunarodnu tjeralicu.
-2006.g. u rujnu Gudelj je uhićen u Sydneyu i 15. srpnja 2007.g. izručen Hrvatskoj, te se od tada nalazi u pritvoru.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g., djelomično izmijenjenom tri puta, teretilo Antuna Gudelja da je 1. srpnja 1991.g kao pripadnik rezervnog sastava, obavješten i svjestan da se vode pregovori između predstavnika srpskih mještana starog Tenja i predstavnika političkih i upravnih vlasti SO Osijek, na vozilo koje se kretalo sa upaljenim treptačima iz smjera Osijeka u smjeru centra sela Tanja, u kojem se nalazili pregovarači, ogorčen na vođenje pregovora i pregovarače, smatrao ih odgovorne za situaciju u selu i događaja koji su se zbili, u nakani da im se osveti, istupio pred vozilo i iz automatske puške ispalio veći broj hitaca te na podmukao i bezobziran način usmrtio Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžiju, a teško ranio Mirka Tubića.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Osijeku
Predmet broj: K-32/01
Sudsko Vijeće: sudac Damir Krahulec, Predsjednik Vijeća; sudac Drago Grubeša, član Vijeća; sudac porotnik Josip Ciprovac, član Vijeća; sudac porotnik Marica Miluković, članica Vijeća i sudac porotnik Marija Rumbočić-Pezelj, članica Vijeća
Optužnica: broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, djelomično izmijenjena 12. travnja 1994. godine, 24. lipnja 1994. godine i 19. lipnja 2008. godine.
Zastupnik optužbe: Dražen Križevac, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku
Kazneno djelo: ubojstvo iz članka 35. st. 2. t.1. 4. i 5. OKZ-a RH i krivično djelo pokušaja ubojstva iz članka 35. st.2. t.1. i 4. OKZ-a RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.
Optuženik : Antun Gudelj, u pritvoru
Branitelji optuženika: Nedeljko i Domagoj Rešetar, izabrani branitelji opt. Antuna Gudelja
Punomoćnik oštećenice Jadranke Reihl-Kir : Slobodan Budak, odvjetnik iz Zagreba
Žrtve:
– ubijeni : Josip Reihl-Kir, Milan Knežević i Goran Zobundžija,
– ranjen : Mirko Tubić
IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA
Glavna rasprava počela je 09. listopada 2007. godine. Održano je 15 ročišta. Presuda je objavljena 07. srpnja 2008. godine kojom je opt. Antun Gudelj proglašen krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.
Tijekom dokaznog postupka ispitano je 20 svjedoka : oštećena Jadranka Reihl-Kir, Mirko Livaja, Krešimir Tolj, Ivica Mišin, Željomir Kostić, Branimir Golubić, Željko Špehar, Božidar Riba, Zlatko Kramarić, Gordana Ajduković, Zvonko Bojčić, Mato Arlović, Branislav Grgić (izvanraspravno), Andrija Zgrebec (izvanraspravano), Zvonko Erak, Marijan Ivić, Branko Ruman, Mate Šalinović i Josip Boljkovac.
Pročitani su iskazi svjedoka Angeline Ratković, Josipa Jarića, Marka Dubravca i oštećenika Mirka Tubića.
Optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.
Osim oštećene Jadranke Reihl-Kir, ostali oštećenici ovog kaznenog djela nisu imali svoga punomoćnika, niti su prisustvovali na bilo kojoj raspravi.
Javna sjednica na VSRH održana je dana 09. travnja 2009. godine. Izvještaj sa javne sjednice pogledajte ovdje.
Drugostupanjsku presudu možete pogledati ovdje.
Javna sjednica VSRH u trećem stupnju održana je dana 09. prosinca 2009. godine. Izvještaj možete pročitati ovdje.
Trećestupanjsku presudu možete pogledati ovdje.
ZAPAŽANJA PROMATRAČA
Ponovljeno suđenje bilo je praćeno velikim medijskim interesom. Predsjednik Vijeća je suđenje vodio profesionalno. Iako prisutna svakoj raspravi, objavi presude nije prisustvovala Jadranka Reihl-Kir i njezin punomoćnik. Vijeće smatra da navedena kaznena dijela nisu počinjena na podmukao način (jer nije bio sakriven pri počinjenju kaznenih djela), već samo iz bezobzirne osvete, a kako to proizlazi iz optužnice.
PRESUDA
Vijeće Županijskog suda u Osijeku objavilo je presudu broj K-32/01 kojom je proglasilo krivim optuženika Antuna Gudelja zbog krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. KZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. KZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.
Citiranom presudom utvrđene su kazne zatvora:
Za točku 1. optužnice (ubojstvo Josipa Reihl-Kira iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina,
Za točku 2. optužnice (ubojstvo Milana Kneževića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina
Za točku 3. optužnice (ubojstvo Gorana Zobundžije iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina
Za točku 4. optužnice (pokušaj ubojstva Mirka Tubića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 10 (deset) godina.
Slijedom navedenog optuženiku Antunu Gudelju je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.
Optuženiku Antunu Gudelju produljen je pritvor. O ekstradicijskom pritvoru biti će donijeto posebno rješenje.
Svi oštećenici upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.
Vrhovni sud RH, na javnoj sjednici održanoj 09. travnja 2009. godine, potvrdio je prvostupanjsku presudu.
Presudu VSRH možete pogledati ovdje.
Sjednica vijeća VSRH u trećem stupnju, povodom žalbi na drugostupanjsku presudu VSRH, održana je 09. prosinca 2009. Odluka nam još nije poznata.
IZJAVA ZA JAVNOST
MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA
Na Županijskom sudu u Osijeku u srpnju 2008. nepravomoćno je završen ponovljeni postupak protiv opt. Antuna Gudelja. Optuženik je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog ubojstva Josipa Reihl-Kira, načelnika Policijske uprave Osijek, Milana Kneževića, odbornika SO Osijek, i Gorana Zobundžije, predsjednika Izvršnog vijeća SO Osijek, te pokušaja ubojstva Mirka Tubića, predsjednika MZ Tenje koje je počinio 01. srpnja 1991. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije Republike Hrvatske. Na punktu koji se nalazio u Novoj Tenji, pucao je na automobil u kojemu se nalazio pregovarački tim.
Antun Gudelj u odsutnosti je 1994. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, no nakon što je izručen Republici Hrvatskoj, postupak je obnovljen. Zahtjev obrane za obustavom postupka Županijski sud u Osijeku je odbio, no Vrhovni sud (VS) RH je 1997. godine, postupajući po žalbi, obustavio kazneni postupak pozivajući se na Zakon o općem oprostu. Oštećena Jadranka Reihl-Kir je u lipnju 1997. protiv rješenja o obustavi podnijela ustavnu tužbu, a državni odvjetnik je u rujnu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. VSRH je 2000. godine utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjem o obustavi postupka povrijeđen zakon, no budući da je podignut na štetu optuženika, u pravomoćnu odluku nije dirano. Ustavni je sud, 2001. godine, usvojio ustavnu tužbu oštećenice i ukinuo rješenje VSRH o obustavi postupka i predmet vratio na ponovno odlučivanje. VSRH je ovom prilikom odbio žalbu optuženog i potvrdio rješenje Županijskog suda u Osijeku kojim je odbijen zahtjev za obustavom postupka. Tek time su stvoreni uvjeti da Antun Gudelj odgovara za kaznena djela za koja je bio optužen, te je ponovno izručen iz Australije i pritvoren 15. srpnja 2007. godine.
Tijekom glavne rasprave u ponovljenom postupku saslušano je 20 svjedoka, koji su ostajali pri iskazima koje su dali u prvom postupku i koji su se sadržajno nadopunjavali. Sud nije, za razliku od tužitelja, smatrao da su ubojstva izvršena na podmukao način, što je pri objavi presude (ali ne i u obrazloženju) objasnio time što se optuženik nije skrivao prilikom počinjenja djela i da su ga oštećenici mogli jasno uočiti.
Unatoč nastojanju punomoćnika oštećenice da se tijekom postupka saznaju imena eventualnih poticatelja ili naručitelja ovih kaznenih djela, predsjednik Vijeća je zabranjivao takva pitanja jer su ona izlazila izvan okvira optužnice, a time i predmeta raspravljanja. U vezi s tim punomoćnik oštećene je u svojoj završnoj riječi izrazio negodovanje što se u ovom postupku nije utvrđivalo da li se radilo o samoinicijativi počinitelja, ili širem pripremanju ubojstva J. Reihl-Kira i rekao da Državno odvjetništvo nije prepoznalo da se radi o “zavjeri radi ubojstva”.
Naime, slučaj ubojstva Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i ranjavanje Mirka Tubića, obilježen je pasivnošću tijela progona Republike Hrvatske, gledajući od vremena samog počinjenja djela, kada je Antun Gudelj, u prisutnosti više policajaca, napustio mjesto događaja i kada je pritvor protiv njega određen tek u kolovozu 1991. godine, kada je već napustio Republiku Hrvatsku. Štoviše, po izručenju, VSRH je obustavio kazneni postupak očito pogrešno primijenivši Zakon o općem oprostu. Naposlijetku, tek zbog inicijative, odnosno podnošenje ustavne tužbe oštećene Jadranke Reihl-Kir i njezinog punomoćnika, ukinuta je odluka Vrhovnog suda o obustavi postupka i stvoreni su uvjeti za nastavak suđenja.
Tijekom ovog postupka je utvrđena nepobitna koincidencija da je Antun Gudelj ubio Josipa Reihla Kira baš u vrijeme kada su ovaj i niz tadašnjih državnih dužnosnika znali da se Reihl-Kiru prijeti ubojstvom i iz tog razloga je naložen njegov premještaj u Zagreb. Je li ta činjenica povezana sa ubojstvom koje je počinio Antun Gudelj, mora, po našem mišljenju, biti istražena.
