O ratu iz ženske perspektive: istine koje se ne uče iz udžbenika

Rat se najčešće prepričava muškim glasom – kroz uniformu, oružje, herojski narativ i borbu na prvoj crti. No iza svake fronte postoje neispričane priče žena: borkinja, liječnica, aktivistica, majki, susjeda, volonterki, prognanica, nositeljica tereta i čuvarica života. Upravo te priče, toliko presudne za razumijevanje rata i izgradnju mira, ostaju najčešće prešućene.

Zato je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek organizirao dijaloški forum „Iza linije fronta: nevidljive heroine“, s ciljem otvaranja prostora za ženske perspektive — one koje su istodobno i ranjive i snažne, i traumatizirane i otporne, i žrtve i ključne akterke mira.

Na forumu su sudjelovale: dr. Mirjana Semenić Rutko, prof. Silvija Ručević, Lejla Šehić-Relić, Veselinka Kastratović i Martina Uglik.

Zašto je ovaj forum bio potreban?

Žene u ratu nisu samo žrtve. One su nositeljice mirovnih inicijativa, organizatorice skrbi i otpora, braniteljice, svjedokinje, graditeljice društvene kohezije. Iako njihove priče oblikuju društvo jednako duboko kao i borbe na prvoj crti, one su – kako su panelistice naglasile – ostale izvan službenih narativa, statistika i povijesnih knjiga.

Prof. Silvija Ručević naglasila je da u istraživanjima od ranih 2000-ih do 2019. godine, među desecima tisuća publikacija, samo 58 govori o ženama dobrovoljkama.

Žensko iskustvo rata još uvijek je nevidljivo, pa čak i u sustavima koji bi trebali prepoznati njihove potrebe:

– liječnici rijetko povezuju simptome žena s posljedicama rata

– PTSP kod žena ostaje nedovoljno istražen

– retraumatizacija se javlja svaki put kad se o tome govori, a o tome se priča premalo

Veselinka Kastratović istaknula je da je mirovni rad nosio „metu na čelu“. Mirovnjakinje su bile izložene predrasudama, prijetnjama i neprijateljstvu, a istovremeno se od njih očekivalo da u tišini i smireno slušaju tuđe traume.

Dr. Mirjana Semenić Rutko istaknula je i fizičke posljedice traume koje se rijetko spominju, poput prekida menstruacije uslijed ekstremnog ratnog stresa, dok je izvršna direktorica DKolektiva, Lejla Šehić-Relić, podsjetila je na moć i važnost ženskog volonterstva — od skrbi za izbjeglice do izgradnje lokalnih mreža podrške.

Ipak, nakon rata žene se suočavaju s:

• ekonomskim i pravnim barijerama
• marginalizacijom
• nedostatkom uključivanja u proces donošenja odluka
• društvenom tišinom oko njihovih iskustava i doprinosa

Poslijeratna realnost često je teža od fronte: žene preuzimaju teret obitelji, skrbi, ekonomskog preživljavanja — bez priznanja, bez sustavne podrške, bez prostora za vlastito iscjeljenje.

Forum je završio jasnom porukom panelistica:

bez ženskih priča nema istine o ratu, a bez ženskog znanja i iskustva nema trajnog mira.

Prepoznati žene znači:

✔ zapisati njihovu povijest

✔ dati im glas u javnom prostoru

✔ osigurati psihološku i pravnu podršku

✔ uključiti ih u procese odlučivanja

✔ omogućiti da njihovo iskustvo postane temelj pravednijeg društva

Rat nije samo borba muškaraca na prvoj liniji.

Rat je i nevidljivi front na kojem žene godinama nose teret cijelog društva.

Vrijeme je da ga napokon vidimo.

Dijaloški forum pod nazivom "Iza linije fronta: nevidljive heroine" dio je istoimenog projekta čiji je glavni cilj promicati javno prepoznavanje, razumijevanje i priznavanje ratnih iskustava žena – i civilnih i vojnih – kroz prikupljanje, dokumentiranje i predstavljanje njihovih osobnih svjedočanstava te time povećati vidljivost ženskih perspektiva u kolektivnom sjećanju.