IZJAVA POVODOM OBJAVLJIVANJA TAJNIH ISKAZA SA SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE U OSIJEKU I POLITIČKIH PRITISAKA NA PRAVOSUĐE

Zagreb, 12. veljače 2009.

KONFERENCIJA ZA TISAK

POVODOM OBJAVLJIVANJA TAJNIH ISKAZA SA SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE U OSIJEKU I POLITIČKIH PRITISAKA NA PRAVOSUĐE

Na današnjoj konferenciji za tisak želimo upozoriti na dvije vrste pritiska na svjedoke:

1) nastavak pritisaka na svjedoke putem odavanje tajnih iskaza

2) nastavak pritisaka na svjedoke i pravosuđe putem svjedočenja visoko pozicioniranih političara

Od 15. listopada 2007. godine kada je na Županijskom sudu u Zagrebu započela glavna rasprava u kaznenom postupku protiv Branimira Glavaš i drugih, za ratni zločin počinjen na štetu osječkih civila zabilježene su situacije u kojima su svjedoci tražili zaštitu, jer im se prijetilo, situacija u kojima nisu bili zaštićeni od pritiska branitelja, ali i situacije u kojima su svjedoci otvoreno progovorili o pokušajima optuženika da im se dostavom zapisnika s glavne rasprave „pruži prilika“ da svoj iskaz usklade s iskazima svjedoka čija su svjedočenja zabilježena u ponuđenom zapisniku (svjedok Vlado Frketić).

No, najeklatantniji primjer kršenja zakonskih odredbi Zakona o kaznenom postupku svakako je objavljivanje tajnih svjedočenja, odnosno iskaza koji su dani na zatvorenim sjednicama, s kojih je dakle, bila isključena javnost. Pri tom je važno istaknuti da je iznošenje podataka s djela glavne rasprave, s koje je prethodno bila isključena javnost, kazneno djelo te se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine može kazniti svatko tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji službena tajna ili pribavi takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi (čl. 351.)

– Najprije je u Glasu Slavonije 31. svibnja 2008. g. u članku pod nazivom „Optužnica za ratne zločine u Osijeku 1991. godine na sve klimavijim nogama zbog iskaza svjedoka tužiteljstva“ s podnaslovom „Svjedoci iznevjerili tužiteljstvo“, parafraziran dio tajnog iskaza svjedoka Nikole Vasića.

– I branitelj prvooptuženika Veljko Miljević u članku objavljenom u Večernjem listu pod nazivom „Vasić osuđen za oružanu pobunu“ ocjenjivao je vjerodostojnost svjedoka otkrivajući pri tome dio njegovog tajnog iskaza, usprkos zakonskoj odredbi koja ga i kao branitelja obvezuje na dužnosti čuvanja tajnih podataka koji su iznijeti na zatvorenoj sjednici.

– Javno je 13. siječnja 2009. godine objavljen i dio tajnog iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom „zaštićeni svjedok 06“ u regionalnom dnevnom glasilu pod nazivom „Glas Slavonije“ u članku „ Glavaš nije zapovijedao Zaštitnom četom“ koji je potpisao novinar Dražen Boroš.

– Zabilježili smo 04. veljače 2009. godine i javno objavljivanje dijela iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom „Drava“ kroz interpretaciju koju je Glasu Slavonije, gdje je dio tajnog iskaza i objavljen, dao branitelj petooptuženika Dine Kontića, odvjetnik Radan Kovač.

U navedenim slučajevima ne samo što je prekršena odluka Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, već je iskazano nepoštivanje suda, jer se objavljivanjem i dijela iskaza ili njegovim parafraziranjem iskaz čini dostupan javnosti, ignorira se odluka Vijeća, pokazuje se samovolja i nepoštivanje pozitivnih propisa Republike Hrvatske, na kojima je temeljena odluka Vijeća o isključenju javnosti. Posredno se utječe na konkretnog svjedoka, kao i na svjedoke koji će svoj iskaz tek dati.

Tražimo da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske postupi temeljem Zakona o kaznenom postupku i podigne optužni prijedlog protiv počinitelja kaznenog djela Odavanja službene tajne, opisanog u čl. 351. Kaznenog zakona, a za koje se može izreći kazna zatvora do 5 godina.

2) U više smo navrata upozoravali na političke pritiske na sud. Kako proces odmiče sve više dolazi u pitanje hoće li suđenje za ratne zločine u Osijeku proći test autentičnosti iskazane političke volje u prilog procesuiranja ratnih zločina počinjenih i od zapovjednika hrvatskih postrojbi. Da bi uopće započelo kazneni postupak Državno odvjetništvo je vodilo pravnu bitku kako bi stvorilo koliko-toliko sigurne uvjete za svjedočenje i kako bi pokrenulo postupak protiv osobe zaštićene zastupničkim imunitetom. Hitne istražne radnje ispitivanja svjedoka prije istrage[1] pokrenute su pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu na temelju suglasnosti predsjednika Vrhovnog suda RH za promjenu mjesne nadležnosti u srpnju 2006. godine. Dvije od šest osoba ispitane su u svojstvu ugroženih svjedoka. Na temelju rezultata tih radnji pokrenuti su istražni postupci. No, već u fazi istražnog postupka pravosuđe Republike Hrvatske nije imalo snage osigurati (zaštititi) postupak od pritisaka okrivljenoga Branimira Glavaša. Svim okrivljenicima, osim prvooptuženoga, je već u fazi istrage određen pritvor po članku iz zakonskog osnova predviđenog čl. 102. st. 1. toč. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku. Zahtjev za određivanje pritvora protiv prvooptuženika DO nije podnio paralelno sa zahtjevom za pokretanje istrage te je naknadno moralo tražiti od Hrvatskog sabora ukidanje imuniteta radi određivanja pritvora. Osim toga istražni suci u Zagrebu i u Osijeku su u više navrata (četiri) odbili zahtjev DO za pritvorom, čak proglasivši se nenadležnim. Tako je prvooptuženi tijekom većeg dijela istrage (za koje vrijeme je ispitno 43 od 45 svjedoka predloženih od strane tužiteljstva) bio na slobodi. Odmah nakon što je i za njega određen pritvor, prvooptuženi je započeo štrajk glađu što je rezultiralo privremenim prekidom istrage.

Ključni prijepor u ovom procesu je što je Hrvatski sabor donio političku odluku o tome treba li prvooptuženi u kaznenom postupku za teški ratni zločin biti u pritvoru ili ne, a tu odluku nije prepustio pravosuđu. Ako bi se i radilo o legitimnom pravu Hrvatskog sabora koji je u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Hrvatske (što mi mislimo da je upitno)[2], to je politička odluka kojom se direktno interveniralo u prvostupanjski pravosudni proces na način da je prvooptuženi za teški ratni zločin izašao iz pritvora dok su drugi okrivljenici koji su, prema optužnici, bili njemu podređeni i djelovali po njegovim zapovijedima, ostali u pritvoru. Poruka svjedocima je da prvooptuženi ima snažnu, za njih, prijeteću, političku moć utjecaja na proces te da nema smisla izlagati se svjedočenjem. Tim više što je, po našem mišljenju, izostala nužna reakcija tužiteljstva. Naime, ne vidimo zašto Državno odvjetništvo nije učinilo sve što jer moglo da tu odluku Hrvatskog sabora bar pokuša osporiti na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Naime, pravni se prijepori saborske odluke mogu naći u činjenici da se radi o postupku koji je u tijeku glavne rasprave i za koji je Hrvatski sabor već donio odluku o ukidanju imuniteta, kao i potreba tumačenja članka 75. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske o primjeni instituta zastupničkog imuniteta, odnosno članka 75. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske i usklađenosti Poslovnika Sabora RH s navedenim člancima. Građanski odbor za ljudska prava i Documenta u veljači prošle godine zatražili su mišljenje Ustavnog suda o odluci Sabora. Ustavni sud se još nije očitovao.

U četvrtak 5. veljače Vladimir Šeks je kao aktivni visokopozicionirani političar svojim iskazom ponovo poslao jasnu političku poruku svjedocima i pravosuđu.

Zoran Pusić GOLJP

Vesna Teršelič
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Katarina Kruhonja
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

[2] Documenta-centar za suočavanje sa prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava su podnijeli zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvtaske za tumačenje članka 75. stavak 2. i stavak 3. Ustava Republike Hrvatske o primjeni instituta zastupničkog imuniteta. Ujedno, smatramo nužnim potaknuti raspravu o potrebi izmjene Ustava s obzirom na sve, moguće buduće, slične situacije. Mišljenja smo da nije u skladu s prirodnim pravom (pa time građani ovakve odredbe Ustava, na koje se Hrvatski sabor pozvao, ne mogu držati pravednim), niti u tome vidimo duh demokracije, da se temeljem prava na zastupnički imunitet obustavlja (pa makar i privremeno) kaznenopravni proces, nakon što je optužnica za teško kazneno djelo, za koje je zaprijećena kazna veća od pet godina stupila na snagu.