Objavljeno 11.03.2026. | Tena Mur
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, uz odobrenje predsjednika Županijskog suda u Osijeku i predsjednika raspravnog vijeća, pratio je kazneni postupak za ubojstvo osječke studentice Mihaele Berak.
Postupak je, radi zaštite žrtve, bio zatvoren za javnost. Zahtjev smo temeljili na odredbi zakona o kaznenom postupku, koji omogućava sudjelovanje neovisnih stručnjaka na raspravama s kojih je isključena javnost.
Suđenje smo pratili od prosinca 2024. godine do završetka prvostupanjskog postupka i donošenja nepravomoćne presude 20. ožujka 2025. godine.
Rasprava pred Županijskim sudom u Osijeku započela je 4. srpnja 2024. godine a 20. ožujka 2025. vijeće Županijskog suda donijelo je nepravomoćnu presudu u kaznenom predmetu kojom je okrivljenog Marka Smažila proglasilo krivim za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, te ga nepravomoćno osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina.
Sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom. Kao policijski službenik bio je obučen za rukovanje vatrenim oružjem i bio je svjestan da se u slučaju kontrolnog opaljenja, ako je streljivo u oružju, ono nalazi u cijevi i može usmrtiti osobu. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da nije bio svjestan kako se streljivo našlo u pištolju, koji je pritom bio službeno oružje.
Odluka Visokog kaznenog suda RH, kojom ukida nepravomoćnu osuđujući presudu Županijskog suda u Osijeku, u kaznenom postupku protiv okr. Marka Smažila, za ubojstvo žrtve Mihael Berak, očekivana je. Presuda je ukinuta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Visoki kazneni sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve dokaze, ni pojedinačno ni u njihovoj međusobnoj povezanosti. Posebno je izostala analiza položaja optuženika i žrtve te položaja pištolja prilikom ispaljenja hica, što je važno za utvrđivanje namjere i provjeru obrane. Sud također nije razmotrio psihofizičko stanje optuženika nakon događaja, nalaz psihijatrijskog vještaka o njegovoj ličnosti i odnosu sa žrtvom, kao ni komunikaciju žrtve s drugim osobama neposredno prije događaja.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud mora temeljitije analizirati sve dokaze i, po potrebi, izvesti nove kako bi pravilno utvrdio postoje li obilježja kaznenog djela ubojstva te donijeti novu, obrazloženu odluku.
Smatramo da je moguće problematizirati pojedine razloge koje u svom obrazloženju navodi Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Vezano uz analizu odnosa, postavlja se pitanje može li se odnos između žrtve i počinitelja uopće smatrati ljubavnom vezom. Prema dostupnim okolnostima, vjerojatnije je da je riječ bila o površnom poznanstvu, kakvo među mladima danas nije neuobičajeno.
Iz tog razloga smatramo da razmatranje psihofizičkog stanja okrivljenika nakon počinjenja ubojstva, u korelaciji s navodnom ljubavnom vezom između žrtve i počinitelja, ne predstavlja okolnost od presudnog značaja za razumijevanje samog kaznenog djela. Takva okolnost eventualno može predstavljati indiciju koja upućuje na moguće motive počinitelja, no sama po sebi ne može imati odlučujuću težinu u procjeni odgovornosti za počinjeno djelo.
Ono s čime se možemo složiti je činjenica da se radi o izuzetno teškom kaznenom djelu, s trajno teškim i nenadoknadivim posljedicama za obitelj Mihaele Berak.
Visoki kazneni sud RH je donio odluku, koju Županijski sud u Osijeku, kao i stranke ovoga kaznenog postupka, moraju poštovati i po uputi postupati.
No, ostaje i nadalje jedan vrlo mučan i težak osjećaj da je izostalo optuživanje, u kome je posebno trebalo uzeti u obzir da je djelo počinio policajac, službenim oružjem, koje nije smjelo biti izvan policijske postaje. Osim toga, valjalo je pri kvalifikaciji djela, za što je nadležno državno odvjetništvo, posebno kvalificirati uklanjanje tragova, koje je počinitelj ovoga zločina poduzeo nakon njegova izvršenja. Stoga smatramo da je bilo mjesta optužiti počinitelja ovoga kaznenog djela za teško ubojstvo.
