Informiranje i educiranje građana Osijeka o zločinu iz mržnje

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, u sklopu projekta “Informiranje i educiranje građana Osijeka o zločinu uz mržnje” izdaje letak o zločinu iz mržnje.

Projekt Centra ima financijsku potporu Grada Osijeka za 2015. godinu.

tekst letka:

“ŠTO JE ZLOČIN IZ MRŽNJE?

Zločin iz mržnje je svako protupravno djelovanje motivirano predrasudom.
Počinitelj zločina iz mržnje žrtvu napada uslijed svoje percepcije /uslijed toga što misli da žrtva predstavlja. Pri tome, najčešće, počinitelj žrtvu ne poznaje. Žrtva može biti u društvu osoba prema kojima počinitelj osjeća netrpeljivost, strah, frustraciju, nelagodu, predrasudu, stoga napada onoga tko mu se čini najlakša meta.

Zločin iz mržnje se može javiti u obliku kaznenog djela, prekršajnog djela. Ovaj letak bavi se kaznenim djelom zločina iz mržnje.
Ono što kazneno djelo zločina iz mržnje razlikuje od ostalih kaznenih djela je motiv toga djela, a motiv je predrasuda prema pojedincu, skupini, članovima skupine, osobi za koju se tek pretpostavlja da pripada skupni…

Kazneni zakon Republike Hrvatske propisao je u čl. 87.st.20. „zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje“.

Kazneni zakon RH propisao je teže kažnjavanje za zločine iz mržnje. Počinjenje kaznenih djela motiviranih mržnjom, kvalificira se kao teži oblik počinjenja tih djela. Ta djela su:
– teško ubojstvo (čl.111. KZ RH)
– sakaćenje ženskog spolnog organa (čl.116. KZ RH)
– tjelesna ozljeda (čl.117. KZ RH)
– teška tjelesna ozljeda (čl.118. KZ RH)
– osobito teška tjelesna ozljeda (čl.119. KZ RH)
– prisila (čl.138. KZ RH)
– prijetnja (čl. 139. KZ RH)
– teška kaznena djela protiv spolne slobode (čl. 154. KZ RH)
– izazivanje nereda (čl.324. KZ RH)
– javno poticanje na nasilje i mržnju (čl.325. KZ RH)

RAZLOZI POČINJENJA ZLOČINA MRŽNJE?
Razlozi za napad na neku osobu mogu biti predrasude prema žrtvinoj stvarnoj ili percipiranoj rasi, vjeri, nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, jeziku, spolu, starosnoj dobi, mentalnoj ili fizičkoj nesposobnosti, seksualnoj orijentaciji ili rodnoj pripadnosti, ili nekom drugom statusu.
Dakle, napadač može krenuti u napad i iz pogrešne predodžbe o žrtvi, okruženju iz koga žrtva dolazi, pa je i žrtva dio toga okruženja.
Razlozi za počinjenje zločina iz mržnje često su i samom počinitelju nejasni. No, to istovremeno ne sprječava počinitelja da, unatoč nejasnim razlozima, ne napada, koristi nasilje protiv neke osobe, ponižava žrtvu.

ŽRTVE ZLOČINA IZ MRŽNJE
Žrtve zločina iz mržnje mogu biti osobe svih dobnih, spolnih i rodnih skupina, svih manjinskih skupina, osobe drugačijeg svjetonazora, pripadnici različitih vjerskih i religijskih skupina, prognanici, izbjeglice, azilanti, ilegalni migranti.
Žrtve mogu biti nasumično izabranu članovi neke skupine, ili osobe koja se percipiraju po vanjskom izgledu, ponašanju ili nečemu drugom, članovima te skupine.
Žrtve zločina iz mržnje mogu biti vrlo teško povrijeđene, bilo tjelesno ili psihički, s velikim i trajnim posljedicama. Zločin iz mržnje ima širi i dublji značaj, jer ima utjecaj na žrtvu, njezinu obitelj, članove grupe kojoj žrtva pripada ili je njezin član.
Žrtva zločina iz mržnje može biti stigmatizirana u sredini u kojoj živi, u radnoj okolini. Ako sredina u kojoj žrtva živi ili radi nije doprinijela primarnom zločinu, pojedinci iz te sredine mogu doprinijeti sekundarnoj viktimizaciji žrtve, širenju straha u okolici od žrtve.
POSLJEDICE ZLOČINA IZ MRŽNJE
Za razliku od običnih kaznenih djela (općeg kriminaliteta), počinjenje zločina iz mržnje nadilaze samog počinitelja i žrtvu i njihov međusobni odnos.
Posljedice toga zločina daleko su teže od tjelesne, psihološke ili financijske neugode koje trpi žrtva. Nakana ovog zločina nije samo djelovanje prema žrtvi. Ovim se zločinom prenosi poruka skupini kojoj žrtva pripada ili počinitelj / lji pretpostavlja da pripada.
Žrtva zločina iz mržnje, nerijetko, je nevažna. Žrtva je kod ovih zločina samo predstavnik skupine, osobine, karakteristike kojih se počinitelj boji, prema kojima ima predrasudu. Žrtva je, nerijetko, objekt koji počinitelj pokušava verbalno ili fizički otkloniti, uništiti, poniziti.

Zločini iz mržnje simbolični su akti počinjeni s ciljem demonstriranja stavova široj društvenoj sredini. Iako teško pogađaju žrtvu, obično su ovi zločini namijenjeni široj „publici“, preko žrtve se šalje poruka, prijetnja.
Nereagiranje na izvršeni zločin, pogrešno kvalificiranje zločina iz mržnje, recimo uznemiravanjem javnog reda i mira, zločin čini težim, žrtvu izlaže mogućem novom napadu i daljnjoj traumatizaciji. U širem kontekstu, nereagiranje, pogrešna kvalifikacija zločina iz mržnje može dovesti do eskalacije napada na „druge“ ili „drugačije“, manipulacije s javnošću, stigmatizacije žrtava, obitelji iz kojih žrtve dolaze, kao i obeshrabrivanje svjedoka da prijave izvršeni zločin, pomognu žrtvama. Osim toga, otvara se spirala netolerancije, neuvažavanje različitosti.
ŠTO UČINITI AKO STE ŽRTVA ILI SVJEDOK POČINJENOG ZLOČINA IZ MRŽNJE?

Svaki zločin treba prijaviti policiji, (tel. 385 192, e-mail policija@mup.hr.), hitni pozivi (385 112), ili državnom odvjetništvu, Centru za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka (tel. 385 31 206 886, fax 385 31 206 889, e mail: centar-za-mir@centar-za-mir.hr), ili nekoj od nevladinih organizacija koje djeluju i rade na području gdje se zločin iz mržnje dogodio.
POSTUPANJE U SLUČAJU ZLOČINA IZ MRŽNJE

No, žrtve zločina iz mržnje često iz straha od odmazde, iz straha za sigurnost članova obitelji, prijatelje, iz straha od daljnje viktimizacije, iz srama, ne prijavljuju ili nerado prijavljuju počinjenje djela. Nerijetko se boje reakcije policije, nerazumijevanja.

Unatoč nelagodi, strahu, zločin treba prijaviti policiji, državnom odvjetništvu i zatražiti zaštitu od daljnjih napada, traume.
U prijavi zločina iz mržnje treba biti uporan, jer često, na žalost, nedostatna znanja i pomanjkanje senzibiliteta radnika u nadležnim organima, zločin iz mržnje se ne prepoznaje kao takav. Osim toga, žrtve zločina iz mržnje mogu naići upravo na predrasudu i kod zaposlenika nadležnih ustanova.

Žrtva zločina, ako je povrijeđena, treba zatražiti liječničku pomoć, pregled, konstatiranje povreda i liječenje. Liječnička dokumentacija bit će dokaz u kaznenom postupku.
Osim žrtava znanja o zločinu mogu imati i svjedoci, ako su nazočili izvršenju djela. Svjedoci mogu svoja saznanja prijaviti policiji ili državnom odvjetniku. Ako su nazočni na samom mjestu izvršenja zločina.
Prijavom zločina, svjedočenjem o zločinu, žrtva dobiva veću šansu za zaštitu, a u izuzetno teškim slučajevima i šansu za preživjeti. Prijava zločina u širem kontekstu znači i suočenje sredine s izvršenim zločinom, sa zlom koji taj zločin čini žrtvi, njezinom obitelji, sredini u kojoj je počinjen, kao i svijesti da žrtvom zločina može postati svatko od nas.
Osim toga, prijavom zločina doprinosimo podizanju svijesti kod građana o potrebi za solidarnošću sa žrtvom zločina, tolerancijom, uvažavanjem različitosti kao bogatstva.

ZLOČIN IZ MRŽNJE U MEĐUNARODNOM PRAVU

Povelja Ujedinjenih naroda (1945), članak 55.st.c. obvezuje sve članice UN na poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez razlike na rasu, spol, jezik ili vjeru.

Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948), čl. 1. i 2. svim ljudima jamči slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status.

Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965), predviđa konkretne mjere za borbu protiv rasne diskriminacije i govora mržnje. Čl.4.a Konvencije obavezuje države članice da se, između ostalog, uvrsti u kazneno djelo i svako širenje ideja zasnovanih na superiornosti ili rasnoj mržnji, svako poticanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja, ili izazivanja na takva nasilja, uperenih protiv svake rase ili svake grupe osoba druge boje ili drugog etničkog porijekla, kao i pružanje pomoći rasističkim aktivnostima, podrazumijevajući tu i njihovo financiranje.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), nalaže svim potpisnicama da zakonom zabrane svaku ratnu propagandu te svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. Također, svim ljudima, bez obzira na gore navedene razlike, jamči se jednaka zakonska zaštita od diskriminacije.

Izvještaji i Mišljenja Agencije Europske unije za fundamentalna prava (FRA) daju značajan doprinos na suzbijanju i praćenju zločina iz mržnje na području EU.
Europski sud za ljudska prava smatra da je potrebno u „demokratskim društvima kažnjavati ili čak sprječavati sve oblike izražavanja kojima se širi, potiče, promiče ili opravdava mržnja utemeljena na nesnošljivosti.“
Čl.1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije navodi da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno.
Čl.21. jamči pravo na nediskriminaciju uključujući i na temelju spolne orijentacije.
Načelo jednakog tretmana predstavlja temeljnu vrijednost EU koja osigurava poštovanje ljudskog dostojanstva i puno sudjelovanje na jednakoj osnovi u ekonomskom, kulturnom i društvenom životu.
Okvirna oduka Vijeća Europe o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno pravnim sredstvima, usvojena je u studenom 2008. godine. Cilj njezina usvajanja je daljnje usklađivanje kaznenih zakona država članica kako bi se osigurala učinkovita provedba sveobuhvatnih i jasnih zakonskih odredbi usmjerenih na suzbijanje rasizma i ksenofobije.
Odredba čl. 4. Okvirne odluke Vijeća Europe odnosi se na kaznena djela počinjena iz mržnje, motiv je rasizam i ksenofobija, od država članica se zahtijeva „poduzimanje mjera neophodnih da bi se rasizam i ksenofobija kao motiv počeli smatrati otežavajućim okolnostima ili, alternativno, da sudovi prilikom određivanja kazni mogu uzeti u obzir takvu motiviranost“.

Izdavač:
CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA IZ OSIJEKA

Trg Augusta Šenoe 1
31 000 Osijek

Tel. ** 385 31 206 886
Fax ** 385 31 206 889

e-mail: centar-za-mir@centar-za-mir.hr
web: www.centar-za-mir.hr
Ovaj letak dio je projekta „INFORMIRANJE I EDUCIRANJE GRAĐANA OSIJEKA O ZLOČINU IZ MRŽNJE“, koji Centar za mir iz Osijeka provodi uz financijsku potporu Grada Osijeka”