Vrati se
Large aaf5ffd1 454c 41b9 968e fd224222a7d6

Hrvatski sabor mora omogućiti autonoman i neometan rad pravosuđu RH pri procesuiranju ratnih zločina

Izjava povodom saborske rasprave o određivanju pritvora Branimiru Glavašu, okrivljeniku za ratni zločin protiv civila u Osijeku

Glavni učinak rasprave zastupnika i zastupnica građana – birača u Hrvatskom saboru o zahtjevu za pritvaranje okrivljenika za ratni zločin, Branimira Glavaša, je opća pomutnja građana u pogledu pitanja svrhe zastupničkog imuniteta te načina kako ga   se, i u kojim slučajevima, ukida. Poruka koju javnost zasad dobiva je da Sabor ima ovlasti vršiti politički pritisak na rad pravosuđa i da je Hrvatski sabor spreman  suspendirati rad pravosuđa Republike Hrvatske i u istragama najtežih kaznenih djela kakva su ratni zločini.

Jasna je svrha imuniteta koji štiti slobodu govora zastupniku/ci u Saboru, kako bi neometano mogli iznositi svoje mišljenje i kritike na rad  «kralja», Premijera, Vlade, Predsjednika države i bilo kojeg drugog političkog dužnosnika, institucije ili događaja. Sabor ima mandat ukidati taj imunitet u slučaju da se pojedinci ili institucije obrate pravosuđu zbog zloupotrebe toga imuniteta.(tada o tome raspravljati i donositi odluku). Kada su, međutim, u pitanju kaznena djela koja pravosuđe Republike Hrvatske progoni po službenoj dužnosti – djela kao što su nasilje u obitelji, ubojstva, privredni ili organizirani kriminal, ili ratni zločin, očekuje se da Hrvatski Sabor  iskaže povjerenje pravosuđu Republike Hrvatske, kako bi ono autonomno provodilo kazneni postupak, a ne da ga dezavuira (ili čak obesmisli) stavljanjem svojih zastupnika izvan domašaja zakona, tako što će ih (potvrdom imuniteta) praktički učiniti nedodirljivima – i time nepodložnima odgovornosti!

Odgovarajući na zahtjev za pritvaranje zastupnika Branimira Glavaša tijekom istražnog postupka zastupnici i zastupnice u Saboru iskazuju svoj stav o vrijednostima koje definira međunarodno humanitarno pravo u pogledu zaštite civila, ranjenika i zarobljenika tijekom ratnih i oružanih sukoba i svoj stav povjerenja, odnosno, nepovjerenja prema pravosuđu Republike Hrvatske. Činjenica da su neki osumnjičenici i okrivljenici za ratne zločine ( i Hrvati i Srbi) bili, i još su uvijek, na slobodi tijekom sudskog procesa je duže vrijeme poznata praksa koju treba kritizirati i mijenjati a ne, s najvišeg  zakonodavnoga mjesta, podržavati i poticati.

Očekujemo da zastupnici/ce Hrvatskog Sabora u pitanjima zastupničkog imuniteta odlučuju u skladu s odgovornošću i ovlastima koje su preuzeli, a da pravosuđu Republike Hrvatske daju povjerenje da, u skladu sa zakonima, nepristrano i profesionalno, procesuira ratne zločine protiv civila u Osijeku i sve druge neistražene ratne zločine na način koji neće svjedoke, pa i žrtve, izlagati rizicima i prijetnjama.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

21. studenoga 2006.