Femicid kao društveni i institucionalni neuspjeh: Hitna potreba za konkretnim mjerama

U posljednje vrijeme Hrvatsku sve češće potresaju vijesti o brutalnim ubojstvima žena, počinjenima od strane njihovih intimnih partnera. Posljednji takav slučaj, femicid u Tenji, ponovno je otvorio pitanje (ne)djelotvornosti državnih institucija u zaštiti žena od nasilja. Unatoč postojanju zakonodavnog okvira, jasno je da mehanizmi zaštite ne funkcioniraju u praksi. Svaki slučaj femicida ne smije se promatrati kao izolirani zločin, već kao krajnji rezultat sustavnog zanemarivanja prijava, upozorenja i potreba žrtava. Riječ je o najekstremnijem obliku nasilja nad ženama — onome koji završava smrću, a koji se često mogao i morao spriječiti.

Uvođenjem kaznenog djela teškog ubojstva žene napravljen je zakonski iskorak, ali bez dubinske promjene u institucionalnoj kulturi, bez edukacije službenika i stvarne suradnje među nadležnim tijelima, femicid će i dalje ostati mračna svakodnevica. Suočavamo se s poraznom činjenicom da žene u Hrvatskoj i dalje umiru unutar četiri zida, najčešće u vlastitom domu, ubijene od osoba kojima su vjerovale. Ti životi prečesto se gase u tišini, bez adekvatne reakcije institucija i šire zajednice. Svaki femicid ne smije se promatrati samo kao osobna tragedija, nego kao pokazatelj duboke društvene i političke nepravde.

Prevencija nasilja nad ženama zahtijeva višedimenzionalni pristup. Potrebna je promjena društvenih stavova koji i dalje toleriraju nasilje, podizanje svijesti o posljedicama rodno uvjetovanog nasilja, ali i sustavno promicanje ravnopravnosti spolova kroz obrazovni sustav i javne politike. Također, ključno je osnažiti lokalne zajednice da ne okreću glavu od nasilja u svom okruženju, već da aktivno sudjeluju u njegovu sprečavanju. Bez toga, nasilje će ostati normalizirano, a žene nezaštićene.

Koliko je ova tema zanemarena u našem političkom prostoru, jasno pokazuje činjenica da Hrvatska već nekoliko godina nema važeći strateški dokument koji se sustavno bavi prevencijom nasilja nad ženama. Tek je koncem srpnja objavljen nacrt Nacionalnog plana i Akcijskog plana zaštite od nasilja nad ženama, i to kroz e-savjetovanje. Nažalost, predloženi dokumenti su površni, bez konkretnih metoda provedbe, bez jasnih ciljeva i mehanizama kontrole. Umjesto da predstavljaju odlučan korak naprijed, oni ostavljaju dojam birokratskog zadovoljavanja forme.

Očito je kako nadležne vlasti ne pokazuju stvarnu političku volju da se suoče s ovim problemom. To je ne samo zanemarivanje jednog od najozbiljnijih društvenih izazova, već i duboka uvreda svim žrtvama obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. U zemlji gdje se vlasti često pozivaju na zaštitu prava na život, paradoksalno je da to temeljno ljudsko pravo ne proširuju na žene – koje čine polovicu populacije. Time se ozbiljno dovodi u pitanje i vjerodostojnost bilo kakvih političkih obećanja vezanih uz borbu protiv nasilja.

Upravo zato, ovim putem upućujemo jasan i odlučan zahtjev: Vlada Republike Hrvatske mora hitno doraditi Nacionalni plan i osigurati konkretne, učinkovite i provedive mjere za zaštitu žena od nasilja, osobito onoga koje dolazi iz njihove najbliže okoline — od partnera, bivših partnera i članova obitelji. Nužno je unaprijediti međuresornu suradnju policije, pravosuđa i centara za socijalnu skrb, osigurati financijska sredstva za skloništa i savjetovališta, provoditi javne kampanje i u obrazovni sustav uvesti sadržaje koji promiču rodnu ravnopravnost.

Nasilje nad ženama nije privatna stvar. To je duboko politički, društveni i civilizacijski problem koji pogađa čitavu zajednicu. Vrijeme je da prestanemo brojati mrtve i počnemo graditi sustav koji će žene doista štititi. Svaka žena ima pravo na život bez straha. I svako društvo koje to pravo ne štiti — mora preuzeti odgovornost.