dvotjedni izvještaj 1. do 15. srpnja 2015. godine

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću 

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Građanski odbor za ljudska prava 

Pravda Bjelovar

Podrška strategiji razvoja pravosuđa u području ljudskih prava
Osijek, Zagreb, Bjelovar 17. srpnja 2015.

Dvotjedni izvještaj o suđenjima za ratne zločine, pojavama diskriminacije, zločinu iz mržnje i govoru mržnje te pravima žrtava rata

Zločin u Godinjskim Barama – osuđujuća presuda protiv okr. Milorada Momića
Dana 10. srpnja 2015. godine, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku objavilo je presudu, kojom je okr. Milorad Momić proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Godinjskim Barama u Bosni i Hercegovini te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor.
Okr. Milorad Momić osuđen je da je dana 16. ili 17. srpnja 1995. godine, u mjestu Godinjske Bare, u blizini Trnova, u Bosni i Hercegovini, kao pripadnik paravojne postrojbe “Škorpioni”, koja je bila pridružena Vojsci Republike Srpske, u borbenim djelovanjima protiv Armije Bosne i Hercegovine, koja su vođena na širem području Sarajeva, kršeći pravila međunarodnog prava zajedno sa Perom Petraševićem, Aleksandrom Medićem, Branislavom Medićem i Slobodanom Davidovićem, te sa još nekoliko nepoznatih pripadnika postrojbe “Škorpioni”, nakon što su preuzeli šest civila bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice, prethodno zarobljenih, po zapovijedi svoga komandanta Slobodana Medića odveli uhićenike u blizinu borbenog položaja i tamo ih strijeljali. Na taj su način prikrili masovne i organizirane likvidacije muškaraca bošnjačke nacionalnosti uhićenih na području Srebrenice.
U lipnju 2012. godine Županijsko državno odvjetništvo iz Osijeka, postupajući po Zamolnici za pružanje međunarodne pravne pomoći Višeg suda u Beogradu preuzelo je provođenje kaznenog postupka protiv okr. Milorada Momića, zbog postojanja osnovane sumnje da bi na opisani način, na mjestu i u vrijeme, kako je to navedeno u optužnici, počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
Tijekom 2007. godine pred Višim sudom u Beogradu proveden je kazneni postupak protiv okr. Slobodana Medića, okr. Pere Petraševića, okr. Aleksandra Medića, okr. Aleksandra Vukova, okr. Branislava Medića, pripadnika jedinice „Škorpioni“ te su isti pravomoćno osuđeni, dok je u odnosu na okr. Milorada Momića kazneni postupak prekinut, jer je bio nedostupan srpskim pravosudnim tijelima.

Zločin u glinskom zatvoru – oslobađajuća presuda za opt. Zorana Dmitrovića
Dana 13. srpnja 2015. godine Županijski sud u Zagrebu je u ponovljenom postupku optuženog Zorana Dmitrovića oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina iz čl. 91. st. 2. točka 21. Kaznenog zakona (NN 125/11 144/12 56/15 61/15). Optuženik se temeljem načela primijene blažeg zakona (lex mitior) teretio po novom Kaznenom zakonu koji je na snazi od 2013. i koji je blaži od zakona koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela (tepore criminis) bio na snazi (OKZ RH). U ponovljenom postupku optuženik je oslobođen optužbe zbog nedostatne kriminalne količine potrebne za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina.
Zoran Dmitrović se teretio da je u razdoblju od listopada do prosinca 1993. kao stražar tukao i zlostavljao
braću Davora i Zorana Ančić, civile zatočene u zatvoru u Glini.
Tijekom prvog suđenja u siječnju 2015. godine, Županijski sud u Zagrebu, je odbio optužbu protiv prvo-optuženog Miroslava Hašića, svodeći inkriminaciju na oružanu pobunu obuhvaćenu Zakonom o općem oprostu, dok je u odnosu na drugo-optuženog Zorana Dmitrovića izrekao oslobađajuću presudu. Vrhovni sud RH je navedenu presudu ukinuo i predmet uputio na ponovno suđenje.

Zločin u Sotinu – osuđujuća presuda pred Višim sudom u Beogradu
Dana 26. lipnja 2015. godine Vijeće Odjeljenja za ratne zločine, Višeg suda u Beogradu je objavilo prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su okr. suradnik Žarko Milošević i okr. Dragan Mitrović proglašeni krivima da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Okr. Žarko Milošević je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina, okr. Dragan Mitrović osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Okr. Dragan Lončar, okr. Mirko Opačić i okr. Miroslav Milinković oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo. Vijeće je u nepravomoćnoj presudi izvan razumne sumnje utvrdilo počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv 16 civila, osoba hrvatske i drugih nesrpskih nacionalnosti, počinjen u Sotinu u listopadu, studenom i prosincu 1991. godine. Suđenje za zločin u Sotinu pred Višem sudu u Beogradu, Odjeljenju za ratne zločine, započelo je 04. veljače 2015.
Obitelji ubijenih žrtava, u potrazi za posmrtnim ostacima svojih nestalih članova, a nezadovoljni procesuiranjem toga zločina u Republici Hrvatskoj, zahtijevali su pokretanje postupka pred pravosudnim tijelima u Republici Srbiji. U lipnju 2014. Viši sud u Beogradu je potvrdio optužnicu za ratni zločin protiv petorice (5) pripadnika srpskih paravojnih postrojbi zbog ubojstva hrvatskih civila u Sotinu kod Vukovara krajem 1991. Posmrtni ostaci 13 ubijenih civila pronađeni su u travnju prošle godine u masovnoj grobnici, u napuštenoj klaonici kraj Sotina. Do saznanja o ovoj lokaciji Tužilaštvo za ratne zločine u Republici Srbiji je došlo tijekom istražnog postupka kada je jedan od osumnjičenih rekao gdje su pokopani ubijeni hrvatski civili. Saznanja o lokaciji su predani hrvatskom pravosuđu i posmrtni ostaci su ekshumirani i identificirani nedugo potom.
Izručenje Dragana Vasiljevića
Dana 08. srpnja 2015. iz Australije Republici Hrvatskoj je izručen Dragan Vasiljković, osumnjičen radi počinjenja ratnih zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika na teritoriju Republike Hrvatske u periodu od 1991. do 1993. Postupak izručenja osumnjičenog Dragana Vasiljkovića trajao je punih 10 godina jer je isti isticao prigovor nemogućnosti provođenja pravičnog suđenja pred sudovima u RH, osobito zbog moguće diskriminacije po nacionalnoj pripadnosti, te prigovora objektivnosti i nepristranosti sudova.
U prosincu 2005. Županijski sud u Šibeniku odredio je provođenje istrage protiv Dragan Vasiljkovića (poznatog i kao kapetan Dragan) zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina nad civilima te ratnim zarobljenicima; da je tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u Kninu kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene, nakon što je u kninsku tvrđavu, koja je ujedno bila i komanda, dovedeno i pritvoreno devet pripadnika Hrvatske vojske i policije, koji su bili pritvoreni u nehigijenskim uvjetima te svakodnevno na razne načine mučeni, izgladnjivani, izvođeni na fiktivna streljanja od njemu podčinjenih pripadnika postrojbe, a što je isti vidio i znao te propustio poduzeti dužne radnje i mjere kako bi kao nadređeni spriječio takvo postupanje te pridonio kažnjavanju počinitelja. Isto tako je i osobno, prilikom ispitivanja jednog zatvorenika, istog izudarao nogama; da je dana 24. veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca, kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene i Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalne jedinice “Alfa” naradio svojim podređenima da zlostavljaju, a potom i likvidiraju dvojicu zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske; da je 26. srpnja 1991. izradio plan napada na policijsku stanicu te sela Gornje i Donje Viduševce, a tijekom napada su iz tenkova gađali crkvu, školu i druge civilne objekte, te su u napadu poginule dvije osove, više stanovnika je ranjeno, uništeno i opljačkano više od 30 kuća i gospodarskih objekata.
Dragan Vasiljković je u pravomoćnoj osuđujućoj presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Milana Martića označen sudionikom udruženog zločinačkog pothvata s ciljem stvaranja etničkog srpskog teritorija putem raseljavanja nesrpskog stanovništva zajedno sa Martić Milanom, Babić Milanom, Adžić Blagojem, Bogdanović Radmilom, Kadijević Veljkom, Karadžić Radovanom, Milošević Slobodanom, Mladić Ratkom, Šešelj Vojislavom, Simatović Frenkijem, Stanišić Jovicom. Prema utvrđenim činjenicama tijekom suđenja pred MKSJ, jedan zatočenički objekt je otvoren tijekom 1991. godine u zgradi stare bolnice u centru Knina. Jedan dio bolnice su kao spavaonicu koristili “ljudi Kapetana Dragana i pripadnici rezervnih snaga JNA”. U razdoblju od sredine 1991. do sredine 1992. godine u staroj bolnici u Kninu bilo je zatočeno između 120 i 300 osoba. Među zatočenicima je bilo i hrvatskih i drugih nesrpskih civila, kao i pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zatočenicima su svakog dana prijetili, tukli ih, i to često po nekoliko stražara odjednom, pri tom koristeći kundake pušaka, pendreke i drvene motke. Nad zarobljenicima je provođeno i seksualno nasilje. Također, 25. srpnja 1991. godine, selo Strugu, napale su jedinice pod zapovjedništvom Kapetana Dragana (Vasiljkovića) i Ratnog štaba Glina, a u toj operaciji sudjelovalo je 50 “specijalaca”, 50 policajaca i 700 civila. Poslije napada, intervenirala je JNA i stvorila tampon zonu.
Razmatrajući status Dragana Vasiljkovića u predmetu Stanišić i Simatović Raspravno vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zaključilo je da u periodu od svibnja do kraja kolovoza 1991. godine Kapetan Dragan zapovijedao pripadnicima Jedinice u centrima za obuku u Golubiću i na kninskoj tvrđavi, kao i tijekom napada na Glinu i Strugu.

Presuda protiv Zagreb Pridea
Županijski sud u Osijeku potvrdio je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu po kojoj je udruga Zagreb Pride dužna isplatiti neimovinsku štetu tužiteljici Karolini Vidović Krišto u iznosu od 30.000,00 kuna, plus zatezne kamate i odvjetničke troškove Odvjetničkom uredu “Zvonimir Hodak”. Sveukupno 41.018,91 kuna, zbog teksta „Izbori za Homofoba i Homofrenda 2013. godine“ objavljenog na web stranicama Zagreb Pridea.
Na konferenciji za tisak Marko Jurčić iz Zagreb Pridea upozorio je da je ova presuda za njih ograničavanje slobode govora u Republici Hrvatskoj: „Misija Zagreb Pridea je javno ukazivanje na homofobiju, bifobiju i transfobiju, pa nam je i osnovna dužnost i djelatnost da reagiramo svaki puta kada čujemo, vidimo i primijetimo da netko postupa homofobno, transfobno ili bifobno. Ova presuda za nas znači da je rad Zagreb Pridea trenutno onemogućen i cenzuriran u borbi za ljudska prava LGBT osoba.“ . Pozvao je na solidarnost i najavio da će Zagreb Pride pred Ustavnim sudom zatražiti zaštitu temeljnih prava svih LGBTIQ osoba, kao i svih onih koji vjeruju u jednakost i dostojanstvo svih hrvatskih građana i građanki jer smatraju da pravo na slobodu izražavanja misli jamči Ustav Republike Hrvatske.

Obilježavanje godišnjice VRA “Oluja“ i dosadašnji kazneni postupci za ratne zločine
Ni gotovo dvadeset godina nakon VRA “Oluja“ u službenim obilježavanjima nije moguće istovremeno slaviti pobjedu i sjetiti se žrtava. U Republici Hrvatskoj 20. godišnjica VRA “Oluja“ obilježit će se vojnim mimohodom 4. kolovoza u Zagrebu u Kninu i 5. kolovoza svećanim obilježavanjem Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te dana hrvatskih branitelja u Kninu . Premijer Srbije Aleksandar Vučić najavio je zajedničko obilježavanje u godišnjice u organizaciji Republike Srbije i Republike Srpske paljenjem svijeća na graničnom prijelazu Rača, između Bosne i Hercegovine i Srbije. Premijer Zoran Milanović odgovarajući na pitanja medija rekao je: “Meni je žao što u Knin niko nikada nije dolazio od stranaca neće ni ove godine. Ali opet to je naša proslava naš blagdan, nije usmjeren ni protiv koga. Žao mi je ako se netko oko toga osjeća pogrešno. To je naš blagdan. “Aleksandar Vučić naglasio je da “nikada nećemo da zaboravimo najveći zločin etničkog čišćenja posle drugog svjetskog rata na tlu suvremene Evrope.“ Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je: “Hrvatska ne slavi nićije stradanje, slavi osobađanje same sebe od tuđe okupacije i u tome očekujemo ne samo razumjevanje nego i podršku svake noramalne politike. “
Za zločine tijekom i neposredno nakon Oluje pokrenuta su četiri kaznena postupka. Tek je jedan je kazneni postupak urodio pravomoćnom presudom u odnosu na jednog optuženika, a dva, u odnosu na tri okrivljenika, zapela su negdje u prethodnom postupku, odnosno u istrazi.
Podaci HHO-a govore o 667 civilnih žrtava te gotovo o 20.000 destrukcija privatne imovine Srba. Ukoliko se pak, uz maksimalno poštivanje diskrecijskih ovlasti tužiteljstva, usredotočimo na 167 žrtava ratnih zločina, koliko ih je DORH pobrojao, govorimo o vrlo oskudnoj statistici kaznenog progona.
Diskrecijske ovlasti državnih odvjetništava pri odabiru zločina koji će se istraživati, odnosno procesuirati moraju se temeljiti na pravu na učinkovitu istragu i djelotvoran pravni lijek te ne smiju biti diskriminirajuće. Načelo Jednakosti pred zakonom (nediskriminacija) podsjećam, inkorporirano je u Ustav Republike Hrvatske, kao i u međunarodne akte, Opću deklaraciju o ljudskim pravima (čl. 7.) i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 14.), koji su dio pozitivnih propisa RH i po pravnoj snazi drže primat u odnosu na zakone.
Haaška je presuda vrlo jasno, izvan razumne sumnje, utvrdila, na temelju brojnih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza da su u periodu od srpnja pa do konca rujna 1995., u okviru zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena kaznena djela ubojstva, deportacije, bezobzirna razaranja, pljačke, nečovječna djela, okrutna postupnja te progoni, s ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva s područja Krajine. Ovakav činjenični supstrat potvrdilo je i Žalbeno vijeće Suda.
Također, u recentnoj odluci Međunarodnog suda pravde (veljača 2015.) o odbacivanju međusobnih tužbi za genocid Hrvatske i Srbije zaključuje se da su zločini počinjeni sa namjerom”nasilnog uklanjanja” i “etničkog čišćenja” srpskog stanovništva iz Krajine. Također, Sud konstatira da su u Oluji počinjeni zločini i da je egzodus krajinskih Srba za hrvatsko rukovodstvo bio planirana i “poželjna” posljedica vojne operacije.

Ratni zločin seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini – uz osuđujuću presudu dosuđena naknada štete oštećenici ratnog zločina
Dana 24. lipnja 2015. godine Sud Bosne i Hercegovine je proglasio krivima Bosiljka i Ostoju Markovića za počinjenje ratnog zločina nad civilnim stanovništvom točnije nad maloljetno djevojkom u općini Kotor Varoš u lipnju 1992. Osuđeni su na kaznu zatvora svaki na 10 godina te je naloženo da se oštećenoj isplati naknada štete za pretrpljeni zločin.
Bosiljko i Ostoja Marković osuđeni su kao pripadnici Vojske Republike Srpske – Kotorvaroške brigade dana, 28. lipnja 1992. godine sa drugim osobama došli u selo Orahova, pretežito naseljeno hrvatskim stanovništvom, izveli iz kuće zaštićenu svjedokinju, koja je tada bila maloljetna, te uporabom sile i prijetnjom na život i tijelo naizmjenično više puta izvršili silovanje oštećene.
Ova presuda predstavlja pozitivan pomak u sudskoj praksi, jer je navedenom presudom, uz utvrđenje krivnje, sud žrtvi silovanja dosudio i naknadu štete. Prema našem saznanju ovo je prva takva presuda u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim državama nastalim raspadom SFRJ, kojom je sud iskoristio svoje ovlasti te unutar kaznenog postupka odlučio i o odštetnom zahtjevu oštećenice.
Sudska praksa, kako sudova u RH tako i u BiH, je da su kazneni sudovi uvijek upućivali žrtve na ostvarivanje prava na naknadu štete u građanskom postupku, umjesto da odluče o naknadi štete u kaznenom postupku, u skladu sa postojećim zakonskim osnovom. Kao posljedica toga, većina preživjelih – koji ne primaju nikakvu pravnu podršku od države – jednostavno se odriču svojih osnovnih prava na naknadu štete, jer postupci ostvarivanja naknade u građanskoj parnici podrazumijevaju otkrivanje njihovih identiteta, a koji su često zaštićeni tijekom kaznenih postupaka u BiH što dovodi do ponovne traumatizacije žrtve. Također, iziskuju se dodatni financijski troškovi koje mnoge žrtve nisu u mogućnosti platiti. Stoga je navedena odluka pozitivni iskorak za ostvarivanje prava žrtava rata u BiH.
Oštećenicu u ovom pravnom postupku je zastupala nevladina organizacija TRIAL, koji imaju svoj ured u Sarajevu. TRIAL joj je pružio pravnu podršku, koordinirao sa drugom organizacijom za pružanje psihološke podrške i izvršio pritisak na pravosudne institucije da poduzmu određene aktivnosti vezane uz kazneni progon.
Ova presuda predstavlja pozitivan pomak u sudskoj praksi, ali ujedno i ukazuje na potrebu daljnjeg zagovaranja zakonodavnih izmjena i povećanih aktivnosti institucija, sudove i tužilaštva na olakšavanju pristupa pravdi za žrtve.
Optuženici Bosiljko Marković i Ostoja Marković obvezuju oštećenici – zaštićenoj svjedokinji “S-4”, solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 26.500,00 KM i to na ime: duševnih bolova zbog povrede slobode ili prava ličnosti iznos od 20.000,00 KM; duševnih bolova zbog smanjenja životne sposobnosti iznos od 6.500,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

Napad u Srebrenici zasjenio sjećanje na žrtve genocida
Na komemoraciji u Srebrenici u povodu 20. obljetnice od stradanja više od 8000 srebreničkih muškaraca i dječaka Bošnjaka napad na predsjednika vlade Srbije Aleksandra Vučića zasjenio je komemoraciju “koja je trebala biti najvažnije odavanje počasti žrtvama strašnih zločina, ocjenjuje većina medija u Bosni i Hercegovini” . Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” osudila je napad: “Ovo nije bio bio napad na Vučića već na nas, na naše dostojanstvo! To je uradila jedna grupa ljudi među kojima ja nisam vidjela žrtve. Pozdravili smo se sa Vučićem i rekla sam mu da radi po svojoj savjesti. Dala sam mu Cvijet Srebrenice sa kojim je i napadnut. Meni je stvarno žao što se ovo desilo” .
U spomen na žrtve održani su mimohodi u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Zagrebu i drugim gradova u Hrvatskoj u organizaciji koordinacije bošnjačkih organizacija a u Zagrebu je u Klovićevim dvorima u sklopu ciklusa Snapshoot otvorena izložbu fotografija britanskog fotografa Tima Lovellesa uz dio postava SENSE – Dokumentacijskog centra Srebrenica u organizaciji SENSE – Centra za tranzicijsku pravdu Pula i Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Izložba ostaje otvorena do 2. kolovoza 2015.

Novi ciklus praćenja pravosudnih postupaka kao podrška razvoju pravosuđa
Od 1. srpnja nastavljamo pratiti suđenja uz podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške (EEA/NG). Organizacijama za ljudska prava koje od 2005. godine, pred sudovima u Republici Hrvatskoj (RH), zajednički prate postupke za kaznena djela ratnih zločina Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek i Građanski odbor za ljudska prava, pridružila se i Pravda iz Bjelovara.