Objavljeno 21.03.2025. | Tena Mur
Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo održao je tematsku sjednicu o radu za opće dobro bez naknade za korisnike zajamčene minimalne naknade (ZMN) te njegovoj primjeni u praksi. Raspravljalo se o izazovima provedbe ove mjere i njenom utjecaju na najsiromašnije građane.
Predstavnica Ministarstva rada Tanja Žaja podsjetila je da su jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne organizirati rad za opće dobro te snositi troškove njegove provedbe. Naglasila je da su u zakon uvedeni novi izuzeci, uključujući korisnike socijalnog mentorstva i one s privremenim zdravstvenim poteškoćama, a uvažene su i preporuke pučke pravobraniteljice o zaštiti korisnika od gubitka naknade zbog neodazivanja na rad.
Tea Radović iz Centra za mirovne studije kritizirala je mjeru kao oblik prisilnog rada koji pogađa najsiromašnije, a pritom ih lišava radničkih prava jer ne podliježe Zakonu o radu. Istraživanje CMS-a pokazalo je da čak 68% lokalnih jedinica ne provodi ovu mjeru zbog nedostatka kapaciteta, a kod onih koje je provode, uvjeti variraju – od trajanja rada do vrsta poslova koji se obavljaju, uključujući čišćenje javnih površina i uklanjanje otpada.
Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava naglasila je velik broj pritužbi korisnika, posebice iz Osječko-baranjske županije, koji su se žalili na neosigurane troškove prijevoza, topli obrok i zaštitu na radu. Također je upozorila da pozivi za rad često ne sadrže informacije o konkretnim zadacima koje će korisnici obavljati.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter naglasila je da je rad za opće dobro bez naknade obavezna mjera, za razliku od javnih radova koji su plaćeni i dobrovoljni. Upozorila je na problem nejednakog postupanja među lokalnim jedinicama, što može dovesti do diskriminacije korisnika.
Prof. Olja Družić Ljubotina s Pravnog fakulteta ocijenila je ovu mjeru nesocijalnom i upozorila da je trenutno na ocjeni ustavnosti jer penalizira najsiromašnije, što je suprotno načelima socijalne pravde. Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže beskućnika smatra da rad za opće dobro nije smio biti uključen u Zakon o socijalnoj skrbi te je ukazao na velike razlike u socijalnim naknadama između Hrvatske i Slovenije, gdje korisnici dobivaju znatno veći iznos.
Sudionici su se složili da mjera rada za opće dobro bez naknade otvara niz važnih pitanja, uključujući zapošljivost korisnika i nedostatak sustavne podrške najsiromašnijima. Zaključeno je da je potrebno pratiti učinke ove mjere i analizirati njezinu usklađenost sa standardima ljudskih prava, kako bi se donijele bolje i pravednije politike socijalne zaštite.
Predstavnica Ministarstva rada Tanja Žaja podsjetila je da su jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne organizirati rad za opće dobro te snositi troškove njegove provedbe. Naglasila je da su u zakon uvedeni novi izuzeci, uključujući korisnike socijalnog mentorstva i one s privremenim zdravstvenim poteškoćama, a uvažene su i preporuke pučke pravobraniteljice o zaštiti korisnika od gubitka naknade zbog neodazivanja na rad.
Tea Radović iz Centra za mirovne studije kritizirala je mjeru kao oblik prisilnog rada koji pogađa najsiromašnije, a pritom ih lišava radničkih prava jer ne podliježe Zakonu o radu. Istraživanje CMS-a pokazalo je da čak 68% lokalnih jedinica ne provodi ovu mjeru zbog nedostatka kapaciteta, a kod onih koje je provode, uvjeti variraju – od trajanja rada do vrsta poslova koji se obavljaju, uključujući čišćenje javnih površina i uklanjanje otpada.
Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava naglasila je velik broj pritužbi korisnika, posebice iz Osječko-baranjske županije, koji su se žalili na neosigurane troškove prijevoza, topli obrok i zaštitu na radu. Također je upozorila da pozivi za rad često ne sadrže informacije o konkretnim zadacima koje će korisnici obavljati.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter naglasila je da je rad za opće dobro bez naknade obavezna mjera, za razliku od javnih radova koji su plaćeni i dobrovoljni. Upozorila je na problem nejednakog postupanja među lokalnim jedinicama, što može dovesti do diskriminacije korisnika.
Prof. Olja Družić Ljubotina s Pravnog fakulteta ocijenila je ovu mjeru nesocijalnom i upozorila da je trenutno na ocjeni ustavnosti jer penalizira najsiromašnije, što je suprotno načelima socijalne pravde. Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže beskućnika smatra da rad za opće dobro nije smio biti uključen u Zakon o socijalnoj skrbi te je ukazao na velike razlike u socijalnim naknadama između Hrvatske i Slovenije, gdje korisnici dobivaju znatno veći iznos.
Sudionici su se složili da mjera rada za opće dobro bez naknade otvara niz važnih pitanja, uključujući zapošljivost korisnika i nedostatak sustavne podrške najsiromašnijima. Zaključeno je da je potrebno pratiti učinke ove mjere i analizirati njezinu usklađenost sa standardima ljudskih prava, kako bi se donijele bolje i pravednije politike socijalne zaštite.
